Početke upotrebe željeza u današnjim našim zemljama možemo datirati oko godine 1000. prije naše ere. Nema sumnje, da je i ono došlo s juga (iz Grčke) i sa zapada (iz Etrurije), kao nekoć bronc, ali još dugo vremena željezo nije nikako moglo da posve istisne bronc kao ljepši materijal za pravljenje nakita. Kako je već rečeno, Željezno se doba odvaja u dva glavna razdoblja, u starije ili Halštatsko 38 i u mlađe ili Latensko.39 U našim zapadnim zemljama može se Halštatsko doba staviti od prilike

Sl. 31. Tipni oblici fibula sa Glasinca (Sarajevski muzej).

u vrijeme od godine 1000. do 400. pr. Hr., a Latensko od 400. do početka naše ere. Ono je dakle savremeno Ilirima i Keltima, kao i grčkoj kolonizaciji na Jadranskoj obali, pa rimskoj okupaciji i pokorenju Ilirije i Panonije. Tada se već zbog jeftinijeg željeza posvuda rasprostranilo oružje, često upravo umjetnički izrađeno, a mogle su se da obrazuju i čitave velike vojske. Ali u upotrebu došao je tada i koristonosni plug, da rataru umnoži žetvu. Tada čovjek gradi kuće od kamena i pečene cigle, a za nakit uzima pored bronca još i srebro, zlato, jantar (ćilibar) i staklo,40 dok se u trgovini pojavio metalni novac, najprije strani (grčki i makedonski), a onda i domaći (ilirsko-keltskih plemena i južno-ilirskih vladara). Budući da se u staro doba nije novac brojio, nego mjerio prema težini metala, sasvim je isto, da li je gdjekoji zlatni, srebrni ili brončani komad ovoga ili onoga vladara, ove ili one države. Tada je, razumije se, i društvena organizacija s pojmom države i vladaoca posve i svuda provedena, a dotjerane su i razne religiozne predodžbe, na koje imađahu moćna utjecaja i susjedni kulturniji vjerski sistemi. Mrtvace svoje čovjek je tada spaljivao, a pepeo stavljao im u žaru ili ih je sahranjivao. U oba 38 Tako prozvano po bogatom nalazištu kod Hallstatta u Gornjoj Austriji, otkriveno 1846. O toj kulturi up. Hoernes, Urgeschichte 106-127 i Déchelette o. c. II., 2. Premier Age du Fer ou époque de Hallstatt. Paris 1913.

39 Prozvano po pličini La Tène kod sela Marin na sjevernom okrajku Neufchâtelskoga jezera u Švajcarskoj. O toj eminentno keltskoj kulturi up. Hoernes o. c. 127135 i Déchelette o. c. II., 3. Second Age du Fer ou époque de la Tène. Paris 1914. 40 U našim se zemljama dosada našlo malo takih nakita iz Brončanoga doba. 4. Veoma je značajan nalaz nekih numidskih i kartažanskih novaca (dakle starijih od 146. pr. Hr.) kod sela Mazina u Lici (up. Brunš mid u Vjesniku hrv. arh. dr. N. S. II.

slučaja on bi im u grob stavljao raznog nakita i oružja, a jamačno i hrane u posude, vjerujući, da pokojnik u grobu produžuje život. Uopće, Željezno doba pripada u našim zapadnim zemljama u svom mlađem ili Latenskom razdoblju punom historijskom vremenu.

Nahođaji iz Željeznoga doba obilni su po svima našim stranama, ali karakteristično je, da u Hrvatskoj i Slavoniji ima tek izuzetno čiste halštatske kulture, kao Velika Gorica kod Zagreba s veoma značajnim ze

ات

Sl. 32. Latenski predmeti iz okolice Zemuna (Zagrebački muzej).

mljanim žarama, već je ona dosada nađena ponajviše koje pod jačim koje pod slabijim utjecajem latenske. Pretežno su halštatskoga značaja nalazišta u Šarengradu (na Dunavu kod Iloka, nahođaj u gomili), Dalju (kolibe i grobovi), Vukovaru (grobovi), Račinovcima (kod Županje), Hrtkovcima (kod Rume), Sarvašu (kod Osijeka), Krupači (kod Krašića, groblje u žarama), Otoku na Dobri (groblje), Dugoj Gori (kod Ogulina, groblje), i u Širokoj Kuli (kod Gospića, groblje u Vranića gomili), a halštatsko-latenskoga ona u Sotinu (latenski grobovi), Surčinu i Jakovu (kod Zemuna), Smiljanu (kod Gospića), Vrepcu (kod Gospića), dok naročitu važnost imadu nalazišta u okolišu Otočca: Prozor, Kompolje, Srpsko Polje i Drenov Klanac. Uopće, ova miješana kultura Željeznog doba, najbogatije je zastupana u Hrvatskoj i Slavoniji.

Od tih nalazišta valja istaknuti u prvom redu Prozor, Kompolje i Srpsko Polje. Ta nalazišta mogu se smatrati najvažnijim predhistorijskim nalazištima što su dosada otkrivena u Hrvatskoj, a ne odlikuju se samo golemim mnoštvom nađenih predmeta, nego i rijetkom raznolikošću. U tim nekropolama lješine su pretežno sahranjene, ali ima i tragova spalji(1897), 42 i dalje). Sva je prilika da je ovaj novac bio sabran za izrađivanje predmeta, a ne za trgovinu.

vanju. Od predmeta nađenih u grobovima ističu se prije svega fibule, načinjene kao dvostruka spirala od žica, onda brončane kape slične današnjim ličkim crvenkapama, ne samo po formi, nego i po ornamentici, pa i sa strane namještenim resama od bronca, i najzad su tri brončane ploče s figurama, koje prikazuju ratnike sa štitom i šljemom, pa konjanike u kasu. Čisti karakteristični oblici latenske kulture nađeni su ponajviše u grobovima, a to su svinuto oružje i mrtvačke paljevine; osobito se ističu nalazišta u jugoistočnom Srijemu od Mitrovice do Zemuna, u prvom redu Kupinovo, Surčin, Novi Banovci i Boljevci, a uz njih još i Popinci, Zemun-Gardoš, Bežanija, Karlovčić, Sušak-Neštin, Petrovci, Ruma, Bjelač (kod Požege), Vojakovac (kod Križevca), Orešje (kod samoborske Sv. Nedjelje), Podsused-Goljak, Malunje (kod Jastrebarskoga) i Velika Gorica kod Zagreba.43

U Bosni valja na prvom mjestu iznijeti nekropolu Glasinac s okolinom (istočno od Sarajeva), koja ide među najbogatije i najvažnije u Evropi. Glasinačko polje bješe nekoć odasvuda zaštićeno gradinama, smještenima po važnijim glavicama, tako da se u tu, rekao bih tvrđavu, mogao u ratno doba skloniti mnogobrojan narod. Ovo je polje prepuno mogila ili gromila (tumuli); ima ih daleko preko 20.000, od kojih su se mnoge gromile odlikovale obiljem brončana nakita i željezna oružja, a jasno se razlikovahu pojedinački grobovi s jednim kosturom od „obiteljskih grobnica“ s više, kadikad i deset kostura. Nijedno nalazište u Evropi ne podaje tako jedinstvene slike kulturnih prilika čistoga prvog Željeznog doba kao ovo, tako da za glasinačkim zaostaje i samo halštatsko, ma da su u Halštatu poneki grobovi bili bogatiji. Uzrok je tome to, što halštatski kulturni oblici Željeznog doba nijesu tako jedinstveni; šta više, glasinački željezni mačevi, skovani po uzoru onih Brončanoga doba, dokazuju, da je poznavanje željezne metalotehnike došlo ranije do glasinačkih starosjedilaca, negoli do halštatskih. Dalje je od važnosti i tipološka strana, jer veća čest brončanih nakita predstavlja niz oblika sasvim autohtona lokalna značaja, nađenih isključivo u glasinačkim gromilama, što nas upućuje na samoniklost njihove tehnički i umjetnički napredne kulture, dok je mnogo

42 O Prozoru up. i Déchelette o. c. II., 2, 591 i II., 3, 1099. Gl. i Županić o.

c. 153-159.

43 Gl. Ljubić, Popis 105-183 (od česti nepouzdano, neke slike pretjerano narisane); Brunšmid, Groblje sa urnama u Krupačama kod Krašića u Hrvatskoj (Vjesnik hrv. arh. dr. N. S. III. 1898, 137-143); Prehistorijski predmeti Željeznoga doba iz Šarengrada u sremskoj županiji (o. c. IV., 1900, 59-70; Predmeti Halštatskoga doba iz grobova u Vranića gomili u Širokoj Kuli (o. c. V., 1901. 63-72); Prehistorijski predmeti iz sremske županije (o. c. IV., 1902, 68-86; X., 1909, 231–237); Hoffiler, Prehistorijsko groblje u Smiljanu kraj Gospića (o. c. VIII.. 1905, 193-203); Staro groblje u Velikoj Gorici (o. c. X., 1909. 120-134); Prehistorijske žare iz Velike Gorice kraj Zagreba (Bulićev Zbornik. Zagreb-Split 1924, 1—8).

manji broj nakita izrađen (a možda od česti i importiran) pod stranim utjecajem, u prvom redu kavkaskim (neke fibule), italskim i grčkim.**

Oblika latenske kulture nema u glasinačkoj nekropoli gotovo ništa. To je s tim čudnije, što baš latenska kultura, nošena sa sjevera od keltskih osvajača, prevladava svagdje po Bosni, kao i u susjednoj Hrvatskoj i Slavoniji, nad domaćom ilirskom. Tako u nekropoli u Sanskom Mostu i u krematoriju u Gorici (kod Ljubuškoga), dok nekropola u Jezerinama (kod Bihaća) sa grobovima i žara na pokazuje halštatsko-latensku mješavinu kao i susjedna nalazišta kod Otočca, a tako i ona u Ribićima (kod Bihaća) većma mlađi latenski značaj.45 Halštatsko-latenskoj mješavini pripadaju i poznate Gomile i Rotne Gomile u Dalmaciji, od kojih se kao izvanredne veličine ističu one kod Danila-Kraljica (nedaleko od Šibenika), nad Plavnom prema Radiljevcu, na Ljupču kod Knina, kod Drniša i drugdje, a ima ih i po ostrvima Braču i Hvaru, pa uz Neretvu kod Pasičina i Struge, kod Zagvozda i Runovića (nedaleko od Imotskoga), u Konavlima i u Boci Kotorskoj.46 Inače je glavno dalmatinsko nalazište, pretežno halštatskoga značaja, Nin, gdje je prof. Jelić iskopao više grobova s oružjem i paljevinama, a tako i u susjednim Prahuljama. Uz njih se još ističu Grabovac, Postranje i Zagradina (kod Imotskoga).47

Koja su plemena bila vlasnici ovih drevnih svjedočanstva ljudske kulture, ne znamo; samo za industrijske predmete iz Željeznoga doba možemo s punom pouzdanošću kazati, da su preostali od prvih nam poznatih žitelja na današnoj našoj zemlji, od Ilira i docnije doseljenih Kelta.

"O nekropoli na Glasincu up. Truhelka, Vođa 100-115; Hoernes, Bild. Kunst 139-140, 315, 559-562; Déchelette o. c. II., 2, 591-592, II., 3, 1100, 1349. O glasinačkom drevnom žiteljstvu kaže Županić o. c. 154: „Stanovnici ovih zemalja imali su u Gvozdeno doba obično vertikalno, ređe nagnuto čelo; poslednja osobina bila je mnogo više skopčana s dolihoidnim nego s brahikefalnim ličnostima. Pada u oči, što izvestan malen broj lubanja ima istaknute nadočne kosti (arcus superciliares), dok se kod većine ne mogu ni primetiti. Kod dolihoida zatiljak je (norma occipitalis) obično peterouglast i odozdo okruglast, kod brahikefala je pak zatiljak odozgo okruglast i odozdo široko ulučen. Zaušne kosti (processus mastoidei) kod većine stanovništva beše velike, bez razlike na index cranii. Isto je tako kod dolihokefala i brahikefala nos prominentan s velikim nosnim kostima, koje prave kod sastava oštar hrbat nosa“.

45 O tom Truhelka, Vođa 119-136; Hoernes o. c. 673-674; Déchelette

o. c. II.,3, 1098-1099, 1228-1230, 1349.

46 Kako mi kaže fra Luigi Marun, narod u Dalmaciji zove Rolnom Gomilom svaku poveću gomilu, koja se ističe nad okolnim manjim. „Rotni“ se shvaća bar danas u značenju stariji ili glavni; tako n. pr. „rotni brat“ je „najstariji brat“ (u Sinju); „rotno groblje" (u Otoku kod Sinja) je starinsko groblje sa stećcima. Prema tome rotna gomila“ je koliko „starinska ili glavna gomila“.

47 Za Dalmaciju gl. Hovorka, O važnosti i značenju dalmatinskih gomila (Vjesnik hrv. arh. dr. N. S. III., 1898, 127–130); Bullettino XXI., 14–15. 153.

III.

Iliri, Kelti i Grci. Borbe s Rimljanima.

Tračani i doseljenje Ilira. - Grčka kolonizacija. Provale Kelta. Ilirskokeltska plemena. Karakteristika Ilira. Južno-ilirska država; Agron († 231.) i Teuta (231. do 228.); prvi ilirsko-rimski rat. Drugi ilirskorimski rat (219.); Demetrije Farski. Skerdilaida († o. 206.) i Pleurat (t o. 181.). Gentij i propast južnoilirske države (167.). Početak delmatskorimskoga ratovanja (156.-155.), borbe s Japudima (129., 119.), Delmatima (119.-117., 78.-77.) i Panonima (119., 83.). - Cezar u Iliriku (57./56. i 54.), ponovne borbe s Delmatima (52.-50., 47.), Oktavijev veliki rat s Japudima, Panonima i Delmatima (35-33.). Veliki panonsko-ilirski ustanak (6.-9. po Hr.).

Ima danas naučenjaka, koji misle, da su najstariji poimence poznati žitelji na današnjoj hrvatskoj i srpskoj teritoriji bili Tračani (pes, Opáxes, Thraeces, Traces). I odista, nesumnjivi tragovi njihovi između Trebinja i Cavtata, u Posavini, na srednjem Vrbasu, napose između Neretve i morske obale do Cetine dokazuju jasno, da su Tračani nekoć nastavali čitav trup Balkanskoga poluostrva od Crnoga do Jadranskoga mora.1 Doselivši se zacijelo iz današnje Rusije i istočne Ugarske preko Dunava, oni potisnuše većma na jug ranije stigle Grke. Za ove se opet drži, da su došli na Balkansko 1 Na Tračane kao na pražitelje zapadnoga dijela Balkanskoga poluostrva prvi je skrenuo pažnju Patsch, Trakische Spuren an der Adria (Jahreshefte des öster. archeol. Institut. Vol. X., 1907, 169-174), onda Scala, Umrisse der ältesten Geschichte Europas. München 1912, 28; Kazarow, Beiträge zur Kulturgeschichte der Thraker (Schriften zur Kunde der Balkanhalbinsel. II. Quellen und Forschungen, vol. 5. Sarajevo

Sl. 33. Brončana kaciga korintskoga oblika (Sarajevski muzej).