Strana

EKSKURSI.

Ekskurs I. O ostacima Avara u Hrvatskoj i o etimologiji riječi
„ban"

678

Ekskurs II. Kad je Dalmacija potpala pod jurisdikciju cari-
gradskoga patrijara? . . .

681

Ekskurs III. Gdje je bio samostan Sv. Bartola, a gdje kninska
stolna crkva Sv. Marije? . .

690

ISPRAVCI I DODACI.

Pored sve pažnje kojom je vođena korektura i rađena ova knjiga, ipak je ostalo nekoliko griješaka, koje treba ispraviti prije čitanja. Sjem toga izašle su za štampanja i neke naučne radnje, kojima se više nijesam mogao poslužiti. Na te radove skrećem ovdje pažnju. Sitnije štamparske griješke, koje inače ne kvare smisla, lako će čitatelj - ako ih uopće bude primijetio ispraviti sam.

Str. 10 redak 19 odozgo i str. 16 redak 23 odozgo ispravi godinu 1885. u 1886.
Str. 20 redak 9 odozdo (u bilješki 61.) ispravi ime Mesić u Valentinelli.

Str. 22 redak 2 u bilješci 70, dodaj još vol. III. (1540.–1554.). Zagreb 1917. Str. 30 redak 7 odozdo, mjesto u arhivu Jugoslavenske Akademije" ispravi „u metropolitanskoj biblioteci“.

Str. 70 redak 10 odozgo. ime „Sušak-Neštin“ u Susek-Neštin.

Str. 83 redak 4—15, u kojima se kaže, da su zidine Pograda, Bribira i Ošanića djelo Grkâ, ispravi prema mišljenju Dr. M. Abramića - da su ranorimske, odnosno iz I. stoljeća po Hristu.

Str. 99 slika 52. Mladi Tiberije. Slika je preuzeta iz Duruy, Histoire des Romains. Međutim ima ih, koji sumnjaju, da je to lik Tiberijev; tako kaže Bernoulli, Röm. Ikonographie II. 1., 150: „an der Panzerstatue von Susa im Vestibule des Turiner Museums ist der Kopf modern und kein Tiberius“.

Str. 109 slika 56. Car Dioklecijan. I ona je preuzeta iz Duruy, Histoire des Romains. Međutim danas je mišljenje arheologa, da to nije car Dioklecijan (g. Dr. Mih. Abramić).

Str. 110 redak 3 u bilješci 18, dometni poslije iz druge pol. IV. vijeka“ još „na osnovi karte Augustova vremena iz I. vijeka“.

Str. 110-111. Za rimsku mornaricu up. članak Dr. M. Abramića, Naše more u staro doba (Алманах Јадранска стража за год. 1925. Београд 1925, 91—105). Abramić ističe „da je u ravenatskoj floti služilo 40% Dalmata i 10% Panonaca, dakle 50% Iliraca“, a onda kaže, da je u Saloni „stacionirao koji odio (vexillatio) ravenatske ili mizenatske flote".

Str. 114 slika 60. Car August. Ovaj je fragmenat ocijenio prof. Brunšmid, Vjes. hrv. arh. dr. N. S. vol. V., 1901, 90-91 kao fragmenat kipa cara Augusta, dok Dr. Mih. Abramić misli, da je to „Rimljanin iz Flavijskog doba (oko 80. poslije Hr.)".

Str. 119 slika 66. Glava Mitrasova. Tako po Brunšmidu (Vjesnik hrv. arh. dr. N. S. vol. XIII., 229–230), dok Dr. Abramić misli, da je to glava Attisova.

Str. 123 slike 71 i 72. „Muška glava“ vjerojatno je glava Satirova ili Silenova, dok je „Ženska glava" glava neke božice. Oba su fragmenta nađena u Čitluku kod Sinja (stari Aequum) i nalaze se u sinjskom gimnazijskom muzeju (kod franjevaca), a ne u „kninskom", kako je griješkom štampano.

Str. 125 slika 74. „Car Prob“ uzet je po Duruy, Histoire des Romains. Možda bi bolje bilo kazati „Tako zvani car Prob“.

Str. 132–133 slike 82–83. Klasična glava je „Heraklova glava Lizipove škole“ (Dr. Abramić).

Str. 136 slika 87. Ispravi zadarski muzej, ne kninski.

Str. 137 slika 88. Lampice iz Nina u zadarskom muzeju, ne u splitskom.
Str. 146-147 slike 98-99. Ispravi „mitrej,, u „Relijef Mitre“.

Str. 149 slika 100. Ispravi „Plutej" u „Nadgrobna ploča“.

Str. 152 redak 2 odozdo u tekstu ispravi ono „II. vijeku“ u VII. vijeku.
Str. 227 redak 7 odozgo, ispravi „u Splitu“ — u Saloni.

Str. 233 slika 128. Car Heraklije. U novije vrijeme uzeše taj kip identifikovati s carem Teodosijem Vel. (gl. Wulff, Die altchristliche Kunst, Berlin 1914, 159; Diehl, Manuel d'art byzantin. Paris 1910, 263; Venturi, Storia dell'arte italiana. Milano 1901, 414) ili s carem Valentinijanom I. (Antike Denkmäler, herausgeg. vom kais. deutschen archeol. Institute vol. III. T. 20.; Delbrück, Bildnisse römischer Kaiser. Taf. XL, XLI.). Str. 278 redak 12 odgozgo. Etimologijom i značenjem Konstantinova imena Kocevins bavi se Ramovš, Praslovensko Kasęgь „Edling“ (Rasprave izdaja znanstveno društvo za humanističke vede v Ljubljani, vol. II. Ljubljana 1925, 306-307, 315–317). On ga dovodi u vezu sa slovenskim *Kasędžь, t. j. s osnovom „ki jo imamo v slov. krajevnih imenih Kosêze – Kázaze; hrv. Kasezi v Liki kažejo na smer priselitve z juga“. Kosentzis je plemensko ime *Kosezi, Kasezi, i to bi bilo „eno izmed plemen, ki je s severne strani, iz Bele Hrvatske, prišlo s Hrvati v Dalmacijo“. I ime Xpoßatos Ramovšu je plemensko, to jest ime drugoga jednoga plemena. Ali Ramovšu ime Hrvat „ni slovansko“, već mu se čini, da se najlakše daje objasniti iz iranskoga jezika, a to ,,dovoljuje možnost, da so Hrvati sarmatsko pleme".

Str. 295 bilješka 61. Zaveden Jelićem (Vođa po Splitu) uzeo sam, da je kućni hram Dioklecijanov tek 1393. „posvećen bogoslužju“. Međutim „krstionica“ poznata je već u XII. vijeku kao kapela Sv. Ivana „de fonte" (1144. Smičiklas, Cod. dipl. II., 56). Na to me upozorio g. Dr. Ljubo Karaman.

Str. 334 redak 7 odozdo, ispravi godinu 860. u 850.

Str. 355 redak 11 odozdo u tekstu ispravi „Lúdovika Njemačkoga“ u Karla Ćelavoga.

Str. 427 slika 186, ispravi „peripter" u krstionica.

Str. 431, druga alineja. Protiv mišljenja da su Tomislava naslijedili Trpimir II. i Kresimir I., iznio je Klaić (Prilozi hrvatskoj historiji za narodnih vladara. Nastavni Vjesnik vol. XXXIII., 1925, 275–277) mišljenje, „da je Konstantin imao na umu dva Kresimira, te da je jedan Kresimir s ocem Trpimirom živio u IX. stoljeću, a drugi Krešimir sa sinom Miroslavom u prvoj polovici X. stoljeća. Tako otpada i potreba, da se stvori imaginarni drugi Trpimir, kojemu ni u jednom spomeniku nema nikakva traga, i koji čini gotovo nemogućim, da bi se u 14-18 godine izmijenile tri vladarske generacije (djed, otac i sin, dotično unuk)“.

Str. 434 slika 188. „Natpis nepoznata hrvatskoga kneza" ispravi u Natpis velikoga kneza Držislava.

Str. 435 slika 189. „Natpis velikoga kneza Držislava“ ispravi u Natpis nepoznata hrvatskog kneza.

Str. 519 redak 9-10 odozdo teksta, ispravi „pradjed Mihajlo Kresimir I. (oko 935.-945.)" u pradjed Mihajlo Kresimir II. (oko 949.-969.).

Str. 551 slika 228. „Kninska isprava“ ispravi u Ninska isprava.

Str. 555 redak 1 odozgo, ispravi „u ime Zadra“ u ime Belgrada.

Str. 557 redak 2 odozdo teksta, umetni između „crkve“ i „objavi“ riječcu i.

Str. 577 bilješka 54, posljednji redak, umetni između „Ivana“ i „- onda“: da

je Zvonimir u to vrijeme ratovao s Karantancima

Str. 621 redak 7 odozgo, ispravi godinu 1091 u 1096.

Str. 673 redak 4 odozgo, umetni između „sa središtem u“ i „gradu Krbavi“

Otočcu; Krbava sa središtem u gradu Krbavi.

UVOD.

PRINCIPI METODIKE, IZVORI I RAZVOJ HISTORIOGRAFIJE.