DB 375 9522 1081206 I ma više od dvadesetak godina, što se intenzivno bavim historijom hrvatskih narodnih knezova i kraljeva. Tragovi toga rada vide se iz ovećeg niza mojih monografija i prinosa, publikovanih po različitim našim stručnim časopisima i publikacijama. Već je 1916. moj posao u glavnom bio svršen i trebao je da ugleda svjetlost kao prva knjiga moje „Hrvatske povijesti" u edicijama „Matice Hrvatske", a rukopis predložen odboru dobio je tada i Draškovićevu nagradu. Međutim tadanje svjetske prilike navele su odbor,,Mat. Hrv." na misao, da bi zgodnije bilo, da moja hrvatska historija najprije iziđe na njemačkom jeziku, da se tako i van naših narodnih granica objasni glavni dio prošlosti hrvatskoga naroda: njegova nezavisna država pod domaćim vladarima. Tako je izišlo moje djelo,,Geschichte der Kroaten" (Zagreb 1917.), koje je kako netom rekoh — imalo u prvom redu u vidu, da ocrta vrijeme hrvatskih knezova i kraljeva, a manje je pažnje svraćalo na Predhistoriju, rimsko vrijeme i rani Srednji vijek. Publikovanjem djela,,Geschichte der Kroaten" ipak nije napuštena misao a tako je i prirodno da se izda i potpun hrvatski tekst moga djela s nastavkom do naših dana, to jest kompletna hrvatska historija od najstarijih dana do postanka Kraljevine Srba Hrvata i Slovenaca. Ali sve teže i teže štamparske prilike toliko su oteščale izlaženje takova djela, da se ,,Mat. Hrv." nije pravo mogla da odvaži na taj posao. Uto se primicala proslava hiljadugodišnjice postanka hrvatskog kraljevstva pa je tako i štampanje moga djela postajalo sve akutnije. Prije svega pokušao sam, da izdam djelo u nakladi hrvatskoga starinarskoga društva „Bihaća" u Splitu, no doskora se pokazalo — unatoč potpisana nacrta ugovora da su finansijske poteškoće za,,Bihać" suviše velike pa se zato moralo odstupiti od te misli. Bolje nije bilo ni s hrvatskim starinarskim društvom u Kninu, ma da su se svi faktori društva zauzeli za stvar s punom energijom, a naročito zaslužni fra L. Marun. I kad sam već mislio, da ovo djelo ne će prigodom hiljadugodišnjice ugledati svjetlosti, pruži ruku pomoćnicu ministar prosvjete g. Svetozar Pribićević i rješenjem od 16. januara 1925. P br. 442 naredi, da moje djelo ima izdati,,Naklada školskih knjiga" u Zagrebu istaknuvši izrijekom, da to ima ujedno da bude „jubilarni spomenik za godinu 1925., kojim će Ministarstvo Prosvete vidno da sudeluje kod te proslave". Štampanje se započelo odmah, potkraj januara, a svršilo se eto u sredini augusta. Smatram zato prvom svojom dužnošću, da iskažem prije svega najdublju zahvalnost g. ministru Svetozaru Pribićeviću, što je omogućio izlaženje ovoga glavnog djela moga života. Rukopis nije sasvim onako ušao u štampu, kako je bio napisan 1916./1917. Od tog je naime vremena do danas prošlo kakih osam do devet godina, pa je zato trebalo prije svega uvažiti i sve nove rezultate u nauci. To sam zdušno izvršio, a naročito mi je mnogo pomoglo to, što sam nakon postanka naše države, Kraljevine Srba Hrvata i Slovenaca, mogao, poglavito od godine 1919. do 1923., da obađem mnoge javne biblioteke i arhive po zapadnoj i srednjoj Evropi i da se tamo upoznam s historijskim radovima i publikacijama izvora, kakih u našim čednim bibliotekama nema. Tada mi se pružila i prilika, da pribavim neke slike za moje djelo, jer sam se uvjerio, da u nj ne idu samo slike direktnih ostataka nađenih ili sačuvanih kod kuće, nego još i takove ilustracije, koje po analogiji i po prirodi same stvari doista objašnjavaju i naše vladalačke, velikaškę i vojničke kostime i umjetničke predmete; a zato što je u staroj hrvatskoj državi za sve vrijeme narodnih vladara kružio isključivo vizantijski carski novac, sačuvavši često dosta jasan lik vladarâ kad je kovan, uvrstio sam i podosta slikâ toga novca. U radu oko same štampe još su mi pomogli moji drugovi i prijatelji, kojima treba da sad zahvalim. Prije svega istaknut ću Msra Frana Bulića i zagrebačkoga kolegu prof. Hoffillera, koji su imali dobrotu pa su brižno pročitali sav moj rukopis o Predhistoriji i rimskom vremenu, i prijateljski me upozorili na jednu ili drugu stvar. Dalje su mi pomogli kod izdavanja knjige beogradski kolega i moj bivši đak prof. Viktor Novak, onda zagrebački kolege prof. Gorjanović, Koch i Ćiril Iveković, a od splitskih naučenjaka još gg Mihovil Abramić i Ljubo Karaman. Novih fotografija primio sam od gg Vlad. Tkalčića, Mil. Gavazzija i Josipa Nagya. Svima im hvala na iskazanim uslugama; a da je ovo djelo izišlo ovako lijepo opremljeno kao malo koja knjiga u nas treba da se zahvalno sjetim i naše zemaljske štamparije (Zaklada Nar. Nov.) s g. Dr. Hörerom na čelu. Nadam se da će ovaj prvi svezak moje,,Hrvatske povijesti" (knjiga I. III.) naći toliko odziva u narodu, da ću naskoro moći izdati još dva preostala sveska svaki po opsegu otprilike kao ovaj što je to jest drugi od 1102. do 1790. (knjiga IV. VI.) i treći od 1790. do 1918. (knjiga VII. U Zagrebu 11. augusta 1925. IX.). Ferdo Šišić. |