Слике страница
PDF
ePub

iz Beča) pojedinim županijama, imalo je odsele biti zemaljska vlada, pored koje postaje sabor pravo reći suvišan. Poradi toga Hrvati su vazda s nepovjerenjem gledali u ovo kraljevsko vijeće, premda ih je kraljica posebnim dopisom uvjeravala, da je ono ravno pravno ugarskomu i da se njime ne misli nipošto okrnjiti prava sabora i naroda hrvatskoga. Usporedo nepovjerenju hrvatskomu teče potajna akcija Magjara, koji su išli za tim, da se hr atsko kraljevsko vijeće podvrgne njihovom namjestničkom vijeću. I tako se odista zgodi, da je kraljica tobože na želju Hrvata dne 30. jula 1779. dokinula kraljevsko vijeće, ali ne tako, da bi opet svu vlast prenijela na hrvatski sabor, kako su se svi nadali, nego da je poslove bivšega hrvatskoga kraljevskoga vijeća predala ugarskom namjesničkom vijeću, u koje bijaše slobodno doći banu da dade glas i mnijenje u hrvatskim poslovima. Time bi Hrvatska prvi puta podvrgnuta Ugarskoj i njezinoj vladi. Posljedice toga čina najjasnije se očitovaše kod Rijeke.

Sve do XIV. vijeka bila je Rijeka dio kraljevstva hrvatskoga, kad dodje založnim pravom u vlast susjednih istarskih knezova od Divina (Duino), a kad ova porodica izumre, postade vlasništvom njezinih baštinika knezova Walseea i ostade

im sve do god. 1467., kad je oni predadoše Fridriku III. Habsburgovcu; od sada bila je Rijeka pod austrijskom upravom čineći s Istrom tako zvano austrijsko primorje. Poslije Zrinjsko-Frankopanske katastrofe dodje pod au

strijsku upravu i hrvatsko primorje sve do Senja, a kako su Senj i Bag bili u Krajini, ne posjedovaše u to doba banska Hrvatska ni mrve primorja. Sabor je hrvatski s toga često tražio od dvora, da mu vrati primorje (posljednji puta 25. februara 1770.) i da se od njega uredi,,vinodolska županija“, No dvor se nikako ne htjede na to odlučiti. Tek kad je car Josip II. godine 1775. proputovao hrvatskim primorjem, predloži majci svojoj, da vrati Hrvatskoj primorje osim krajiškoga Senja i Baga. No Marija Terezija posluša sina samo djelomice; dne 9. augusta 1776. vrati Rijeku i okoliš Hrvatskoj ovim riječima : Odlučismo, neka se grad i luka riječka kano i ona bakarska imanja koja idući iz Karlovca put Rijeke leže na desnoj strani Karlove ceste (Bakar, Bakarac i Kraljevica ležeći na lijevoj strani rečene Karlove ceste, neka se zadrže za Vojnu Krajinu), opet neposredno pridruži kraljevstvu Hrvatskomu (,,immediate regno Croatiae reincorporentur)," te od toga teritorija, kojemu kraljica pridruži još i grad Karlova c kao kr. slobodni grad, uredi županija severinska, koja se ima podvrći kraljevskom hrvatskom vijeću. Kraljica podjedno imenova Josipa grofa Majlátha velikim županom i riječkim gubernatorom, jer je mislila Rijeci za procvat njezine trgovine dati posebni položaj. Malo po tom bude i Rijeka s ostalim teritorijem pred posebnim povjerenstvom faktično utjelovljena Hrvatskoj, na što gradsko vijeće riječko dne 4. novembra posla hrvatskom kraljevskom vijeću dopis, u kojem izrazuje radost svoju, što je,,u istom uzvišenom kraljevskom vijeću našlo

pravoga oca i brižnoga savjetnika". Slijedeće godine 1777. utjelovi kraljica severinskoj županiji još i Bakar, Bakarac i Kraljevicu, a na to je dne 10. novembra iste godine održana u Mrkoplju kao u sijelu novouredjene županije prva skupština, na kojoj su sudjelovali i poslanici riječki. Doskora postade Rijeka slobodan trgovački grad s veoma proširenom autonomijom, tako da se smatralo kao posebno s ugarskom krunom spojeno tijelo (separatum sacrae regni Hungariae coronae adnexum corpus) ili drugim riječima : obzirom na autonomiju njezinu smatrala se Rijeka posebnim dijelom zajedničke ugarsko-hrvatske krune, a da kraj toga ipak nije bila izlučena iz teritorija kraljevstva hrvatskoga (23. aprila 1779.). No kad je malo po tom kraljica dokinula hrvatsko kraljevsko vijeće, bude i Rijeka podredjena ugarskom namjesničkom vijeću. Sada se uze stvarati mnijenje, da je Rijeka utjelovljena neposredno Ugarskoj, a ne Hrvatskoj.

1

Marija Terezija umrije dne 29. novembra 1780., a naslijedi je stariji sin car Josip II. (1780.-1790.), koji htjede sve one promjene, što ih je činio još za svoga vijeka, vidjeti provedene kao korisne uredbe.

1 Neki magjarski pravnici hoće da to tumače, kao da je Rijeka posebni dio Ugarske, to jest, da se izmedju njih uvalila Hrvatska; prema tome ne bi pripadala Hrvatska kruni sv. Stjepana. God. 1779. radilo se samo o nutarnjoj uredbi Rijeke, a ne o njenoj spoljašnjoj (političkoj) pripadnosti Ugarskoj.

Dr. F. pl. Šišić: Hrvatska povjest.

10

Temeljna mu je misao bila, da od raznolikih zemalja i kraljevina svojih učini jednu jaku držav u, u kojoj bi bio jedan ustav, jedan narod i jedan zakon. Pored toga još je snovao, kako bi podanike svoje, učinivši ih slobodne i ravnopravne jednakom školskom obukom i procvatom trgovine i industrije, doveo do obćega blagostanja. Baš u tu je svrhu još kao suvladar Marije Terezije mnogo putovao po zapadnoj Evropi, a onda i po svojim zemljama, da upozna potrebe narodne i sredstva, kako da im doskoči; tako Slavonijom 1768., a Hrvatskom 1775. i 1776.

I odista, čim zasjedne na prijesto, poče naglo provoditi svoje reforme. Da ga u tome ništa ne može smetati, ne samo da nije sazvao krunidbenoga sabora, nego je i krunu sv. Stjepana dao dopremiti u Beč ne okrunivši se njome. Stoga ga i ne ide naslov kralja ugarsko-hrvatskoga, nego samo cara rimskoga.

Prve godine vladanja svoga posvetio je poglavito crkvenim reformama. Glavna im je svrha bila crkvu katoličku podvrći državnoj vlasti te zbližiti izmedju sebe pojedine konfesije. Stoga dokine mnoge bratovštine i manastire, a ostavi samo one, koji su se bavili odgajanjem mladeži i njegovanjem bolesnika. Od zaplijenjenih imanja manastirskih utemelji vjero zakonski fond za potporu župa, crkvi i škola. Odgoj svećenički stavi takodjer pod državni nadzor osnovavši u tu svrhu centralna sjemeništa. Takovo jedno osnovano bi za Hrvatsku u Zagrebu, no kasnije

ga dokine te odredi, da peštansko ima da služi za cijelu Ugarsku i Hrvatsku. Dalje izdade nalog biskupima, da ne smiju ni primati ni proglašivati nikakih bula ni breva od pape bez carske dozvole (placetum regium). Dapače on uze dirati i u nutarnji život crkve katoličke i grčko-istočne zabranivši svetkovanje nekih svetaca, proštenja i procesija, te umanjivši nutarnji sjaj crkve. Patentom o toleranciji (25. oktobra 1781.) podijeli slobodu vjeroispovijedanja protestantima i grčko-istočnjacima, a tako isto dade pravo gradjanstva i Židovima.

Iz težnje, da od svoje države učini po pruskom uzoru jaku i jedinstvenu državu, potekoše njegove naredbe, koje se odnose na promjene u upravi. Ponajprije naloži, da svaki činovnik ima za tri godine naučiti njemački, jer će se od toga roka početi u svim oblastima njemačkim jezikom uredovati. Na taj glas skočiše županije ugarske i hrvatske u svojim skupštinama te uložiše žestok protest. Malo poslije stiže nalog, da se ima sav narod, plemstvo i puk popisati, što izazva opću bunu i nemire, jer se držalo (a tako i jest bilo), da se radi o o p ćem porezu na osnovu posjeda ; samo jakom vojničkom silom bi opet mir uspostavljen, ali tako, da su županije bile dokinute, a Ugarska i Hrvatska razdijeljene na deset okružja (distrikta), koji se raspadahu na manje upravne kotare (Verwaltungsbezirke). Tom prilikom budu. Hrvatska i Slavonija i opet rastavljene, jer Slavonija potpade pod Pečuh, a Hrvatska sačinjavaše sa sijelom u Zagrebu posebno

« ПретходнаНастави »