Слике страница
PDF
ePub
[merged small][merged small][merged small][merged small][merged small][ocr errors][merged small][merged small]

TREĆE DOBA.

(OD GODINE 1526. DO 1790.)

Kraljevi iz kuće Habsburške i Habsburškolotarinške.

I.

Dva kralja: Ivan Zapoljski i Ferdinand I.
(1527-1564.)

Kad se početkom septembra 1526. raširio tužni glas o mohačkoj katastrofi, oblada narodom hrvatskim opći strah i malodušnost, koju još uveća še glasine, da će se sultan Sulejman glavom na povratku iz Ugarske svratiti na Jajce, a istodobno će veliki vezir Ibrahim pregaziti vojskom svojom Slavoniju i Hrvatsku. U taj je kobni čas narodu hrvatskomu pravi i jedini spasitelj bio knez Krsto Frankapan, koji samo uslijed nemarnosti bana Franje Batthyányja (kako sam kaže) ne dospje za vremena na Mohač stigavši tek 2. septembra u Zagreb. Na glas o mohačkoj katastrofi dade se on rijetkom energijom u službu zaplašena naroda ne samo tim, što ga je umio zadržati na okupu razašiljući po čitavom kraljevstvu utješljiva pisma i ističući, da ne mari za život svoj, kad se radi o spasu domovine, nego i time, što je na opće umirenje i obranu prešao sa svojom vojskom Dravu, dospio do blizu Stolnoga

2043237

Biograda i tako Turke prisilio, da su se okanili Slavonije, dapače on je sa svojom smionom vojnom zaplašio i samoga sultana Sulejmana u tolikoj mjeri, da se nije usudio povratiti istim putem, kojim je i došao, to jest preko Mohača i Osijeka, nego lijevom obalom dunavskom preko Bača i Petrovaradina. Povrativši se Krsto Frankapan kući, sazove za 23. septembra u Koprivnicu sabor plemstva slavonskoga, koje ga (pošto nije bilo kralja, a ban Franjo Batthyány nije imao nikakva ugleda) jednoglasno i oduševljeno izabere svojim s k r bnikom i braniteljem (,,tutor protectorque regni Sclavonie“). Tom su prilikom sabrani plemići izrijekom naglasili njegovu junačku obranu Jajca i jedinu pomoć u prvim danima poslije kobnoga 29. augusta, dapače njemu se podložiše još i županija požeška, te tri susjedne prekodravske zaladska, šomogjka i baranjska. Podjedno odabere ovaj sabor Krstu Frankapana i zagrebačkoga biskupa Šimuna Erdödyja (koji se nekako spasao iz pokolja mohačkoga) za vodje onomu poslanstvu, koje je imalo da podje kraljici udovici Mariji u Požun, da joj izrazi sućut kraljevine Slavonije. No Krsto ne htjede da se primi ove časti, pa tako ostade biskup Šimun kao jedini predvoditelj.

Kad se dakle nakon minule pogibli narod hrvatski malko primirio, onda se stalo pomišljati na popunjenje ispražnjenoga prijestola; kao kandidati važili su samo austrijski nadvojvoda Ferdinand Habsburški i erdeljski vojvoda Ivan Zapoljski. Prema ugovorima od god. 1463., 1491., 1506. i 1515. imale su nakon smrti

Ludovika II., koji nije ostavio zakonite djece, Ugarska, Hrvatska i Češka zapasti Habsburgovca Ferdinanda.1 I odista; češki ga stališi izaberu nakon nekih poteškoća jednoglasno svojim kraljem (23. okt.), ali u Ugarskoj i Hrvatskoj podjoše stvari posvema drugim tijekom.

2

Čim se pročulo, da su Turci ostavili Ugarsku, odmah se stalo pomišljati na popunjenje ispražnjena prijestola. Jegarski biskup, vrijedni Pavao Várday, pomišljao je u prvi mah na poljskoga kralja Žigmunda I., no kad se ubrzo uvjerio o njegovoj tromosti, napusti tu misao, a to samo s tim radije, što je općenito uzelo prevladavati mnijenje, da se izabere kralj domaće, a ne tudjinske krvi. Malo potom pozove erdeljski vojvoda Ivan Zapoljski ukupno plemstvo, županije i gradove za 14. oktobra u Tokaj na dogovor. I odista medju ostalima nadjoše se ovdje temešvarski župan i čuvar krune Petar Perén y i,3 onda glasoviti pravnik i bivši palatin Stjepan Verböczy i već pomenuti biskup Pava o Várda y. Kako bijaše u taj čas erdeljski vojvoda sa svojom vojskom (oko 10.000 momaka) faktični gospodar situacije, a i privrženici bivše kraljevske stranke ponajvećim dijelom osta

1 Kralj Ludovik II. imao je nezakonita sina Ivana Lanto ša, koji je od milosti Ferdinandove živio u Požunu, a umro oko 1568. Na njega se dakako nije mogao obzir uzeti s tim više, što je 1526. bio još dijete. (Gl. o njem članak Brunszvikov u ,,Tört. tár" 1895. i Acsády: Magyarország pénzügyei I. Ferdinand uralkodása alatt. Bpst 1888., 186.)

2 Okrunjen bi tek 24. februara 1527.

3 Drugi čuvar bijaše sam Ivan Zapoljski.

« ПретходнаНастави »