Слике страница
PDF
ePub

ljake Uskoci1 pod svojim kapetanom Thurnom, te ih za kratko vrijeme rasprše na sve strane; još ih je najveći dio nemilo zaglavio u ledenoj Savi. Podjedno sakupi banovac Gašpar Alapić bansku vojsku i pobije kod Kerestinca (6. febr.) buntovne seljake jaskanske i okićke, te ih sasvim rasprši. Ova dva boja odlučiše sudbinom,,zapadne“ seljačke vojske, čija se djelatnost imala protegnuti sve do mora.

U tom stiže Ilija Gregorić do Sevnice i zauzme je bez otpora. U Sevnici saznade za poraz Kupinićev, što ga je silno preplašilo pobojavši se Uskoka (na koje je računao kao svoje saveznike) i oslobodjene kranjske vojske. Radi toga napusti osnovu svoju, da podje sve do Celja, već skrene na Planinu, gdje ga iznenadi glas, da su Turci provalili sve do štajerskoga Kozja, dakle u susjedstvo. Na ovaj lažni glas razbježaše se odmah svi štajerski seljaci, koji se pridružiše Iliji, svojim kućama. Sada skrene na Pilštajn (7 febr.), gdje ga ponovno stiže glas o propasti Kupinićevoj, našto uzeše njegovi ljudi tražiti, da se vrate u Zagorje. Videći Ilija propast svoje osnove nakon Kupinićeva poraza i bijega Štajeraca, pristade na to. Ali na povratku u Zagorje stigoše ih na 8. februara kod sv. Petra pod Kunšpergom štajerske čete, te ih potpuno unište. Sam Ilija nekako srećno umače ropstvu ili smrti.

I tako biše sve seljačke čete razbijene osim središta u Zagorju. Ovdje je čekao kod Stubice

1 Oni se ustanku ne odazvaše, dapače čini se, da seljački glasnici nijesu ni došli do njih.

Matija Gubec povratak Ilijin s kranjskim i štajerskim četama, te Uskocima, a medjutim osvojio je sa svojim ljudima Stubički grad, gdje se i nastanio, pak Klanjec i Cesargrad. Posljedica bijaše, da je Matija Gubec zavladao cijelim Zagorjem, dapače i malo plemstvo (,,šljivari“) t akodjer mu se pridruži, dok su velikaši pobjegli kud koji. Matija Gubec imao je na okupu oko 16.000 oružanih ljudi i nekoliko topova, a zvali su ga,,begom". Naziv ,,seljački kralj" kleveta je i bajka.

Medjutim pozove ban Drašković cjelokupno plemstvo na oružje. Kako se radilo o njihovoj koži, skupi se taj puta iznimnom brzinom dobro organizovana i oružana vojska u Zagrebu, dok je ban iz tvrdjava sazvao bansku vojsku. Već 8. februara sastalo se u Zagrebu do 5.000 vojske, kojoj bi odredjen za zapovjednika banovac Gašpar Alapić. Još isti dan zaputi se prama Stubici. Matija Gubec bijaše utaboren nedaleko Stubičkih Toplica. Drugi dan 9. februara došlo je do boja; plemići udariše prvi, a njihovo brojno konjaništvo, koje je seljake napalo s oba krila, doskora odluči stvar: seljaci budu potučeni i u bijeg natjerani; Matija Gubec i Andrija Pasanec biše uhvaćeni uz bezbroj drugih, koje odmah objesiše uz cestu na drveća,,na strah i užas“ drugima. Onima. koje poštediše, odreza še uši i nosove kao vidljiv znak, da su bili buntovnici. Malo po tom bi i Ilija Gregorić uhvaćen i preslušan u Beču, a onda doveden u Zagreb; ne zna se, kako je svršio. Najstrašnija sudbina stiže Matiju Gubca i Andriju Pasanca; kao prvi bi pogubljen uz užasne Dr. F. pl. Šišić: Hrvatska povjest.

muke (na kotaču) Andrija Pasanec na oči Gubčeve, a onda dodje na njega red. Najprije ga izmučiše razbijeljenim kliještima, a onda okruniše na željeznom usijanom prijestolu užarenom krunom željeznom.1

Tako je za nekoliko dana skršena seljačka buna, dašto poglavito poradi slabe discipline i oružja, a i poradi neobične brzine, kojom se plemstvo skupi na svoju obranu.

Malo potom provali banjalučki Ferhad paša na Bihać na Uni, koji se jednako držao protiv nebrojenih navala turskih kao otok, sasvim odijeljen od matere zemlje. Na taj glas krene carski general kao zapovjednik pomoćnih četa Herbard Auersperg Turja ški gradu u pomoć, ali mu paša podje u susret, te ga noću od 21. na 22. septembra 1575. na Radonji (pritoku Korane) izmedju Rastovca i Dugoga dola ametom potuče; sam general

1 Još i danas vide se na Markovom trgu četiri bijela pločnata po sredini probušena kamena, na kojima bijaše nasadjen gvozdeni stolac, gdje su Matiju Gubca okrunili. ,,Narod pripovijeda, da Matija Gubec nije umro, već da su se nad njim i njegovom vojskom sastala dva brijega, te ga zaklopila. Pripovijedaju još i to, da on sa svojim prvim vodjama sjedi za kamenitim stolom, na kojem su pune čaše vina. Kažu, da mu se brada oko stola vije i kad se deveti put omota, tada će se brda nad njim razlomiti, a on i vojska mu opet doći k sebi te Hrvatima izvojevati slobodu. (Tkalčić: Hrv. pov, Zgrb. 1861., 124.) Da je Matija Gubec bio izabran kraljem seljačkim i imao tobože dvor svoj u stubičkom gradu, to je izmišljotina plemićka. Kazna njegova udešena je prema onoj erdeljskoga buntovnika Jurja Dózse (1514), a predložio ju je biskup i ban Gjuro Drašković kralju (11. febr.) na dozvolu. (Starine VII, 212.)

pogibe u boju. Potom Turci popale i poharaju sav kraj sve do Metlike na Kupi. Ovaj se poraz nemilo kosnu kralja Maksimilijana, ali prije, nego li je štogod uzmogao uraditi, umre (12. okt. 1576.), a naslijedi ga stariji sin Rudolf još 25. septembra 1572. okrunjen za ugarsko hrvatskoga kralja.

za

Kad je Rudolf (1576.-1608.) naslijedio oca svoga, onda se katolici i protestanti veoma brinuše za budućnost ovih država, kojima je vladao, a u prvom su redu predvidjali vjerskih neprilika, I odista, sve su te zebnje bile opravdane, jer se Rudolf, sin katolikinje Marije Španjolske, od dvanaeste do devetnaeste godine uzgajao privolom očevom na španjolskom dvoru pod nadzorom njegova rodjaka kralja Filipa II. Od prirode bijaše sumnjičiv i melankoličan, lijen i željan naslada. Pod nadzorom Filipovim i naputkom španjolskih ježovita ove su se rdjave strane u njemu još i većma razvile : on postade u neku ruku učenjak, no inače muž, koji niti je bio sposoban za vladanje, niti za svijet. Brzo po svom nastupu povuče se u praški dvor na Hračane (1583.), gdje uredi sjajne vrtove i zbirke dragulja, slika i inih umjetnina (vrijednih do 17 milijuna talira). Ovdje se zanimaše astronomijom, astrologijom, alkimijom, slikarstvom, urarstvom i raznim drugim onodobnim umjetnim obrtima, a osim toga još je rado zalazio u svoje staje diveći se krasnim konjima, a volio se družiti s raznim ženskinjama koje bi ga najviše za tjedan dana mogle osvojiti. Dvadeset godina izražavao je želju, da se oženi, pa su mu poradi toga opisivali sve evropske princese, dapače on se znao upustiti i u zaručne

pregovore, ali na ženidbu samu nikad se nije mogao odlučiti, što više, kad je čuo, da se koja od onih princesa, na koje je sam pomišljao, udala, onda bi ga uhvatila bijesna srdžba. Prema valjanim ljudma bijaše pun sumnje, naročito prema svojoj braći i rodjacima, a sklon samo puzavcima i raznim drugim nevrijednim individuima. Tako se zgodi, da je na propast svojih naroda slušao savjete raznih doklaćenih Španjolaca, dok su dvorske dveri bile zatvorene Magjarima i Hrvatima. Njegovo duševno stanje bivalo je sve bolesnije, dok napokon sasvim ne potamni. Bolest se njegova najjasnije izražavala u njegovom izlišnom strahu: bojeći se, da ga tkogod ne ubije, šetao bi po tamnim hodnicima, a misu bi slušao iza gvozdenih rešetki, a sve zato, jer je tobože u zvijezdama čitao taku sudbinu. Ipak su rdjave strane Rudolfove za Češku urodile dobrim plodom: u Češkoj se razvilo staklarstvo, a na dvoru nadjoše moćnu zaštitu valjani astronomi kao Kepler i Tycho de Brahe.

Dok je Rudolf po zvijezdama gonetao svoju sudbinu, spala je Hrvatska za njegova vladanja na najniže grane obuhvatajući mali kus zem lie izmedju mora, kranjsko-štajerske granice, Drave i Gjurgjevca, pa Čazme i Save nešto niže Siska, onda Kupe i Kapele planine. Poradi obrane ovoga dijela zemlje osnovan bi god. 1579. po stricu Rudolfovom, nadvojvodi štajerskom Karlu, kojemu je potpuno prepustio Hrvatsku, grad K a rlovac, a s njime bi uredjena i Vojna Krajina.

« ПретходнаНастави »