Слике страница
PDF
ePub

lični prijatelj velikoga vezira Arbanasa Sina npaše i prvog sultanovog savjetnika Mostarca Derviš-age Bejezidagića. Budući da je općenito poznato bilo, da veliki vezir Sinan silom hoće da se zarati s Rudolfom, to mu je Hasan paša upravo bio najzgodnijim sredstvom za,,casus belli", to jest, da se više ne produži još 1583. na osam godina sklopljeno primirje. No kad ga je miroljubivi sultan ipak 1590. produžio, provali Hasan paša na Sinanov poticaj u maju 1591. u Hrvatsku, upali Guščerovac kod Križevaca, onda Božjakovinu, Rakovec, Vrbovec i Sv. Jelenu, a za cijelo bi još i više toga bio poradio, da se brže bolje ne podigoše protiv njega ivanićki, križevački i koprivnički kapetani. Tjerajući Hasana, namjere se kod Gradca na njegove zadnje čete, te ih upravo unište, dok je paša srećno umakao u Bosnu. Za osvetu sabere sada ban Tomo Erdödy veću vojsku i podje u augustu 1591. pod bivši posjed svoje porodice, a sada turski grad Moslavinu. Iza kratke podsade predade se ona, našto je ban dade s temelja razoriti.

Navala banova bila je ono, što su Hasan paša i veliki vezir Sinan željeli, to jest povod, da su mogli pokazati sultanu, kako je Rudolf prekršio primirje, dakle dozvola za osvetni rat. Hasan otpremi stoga u Carigrad Rust a n-bega, koji zatraži dozvolu za odmazdu, našto sultan Murat III. konačno pristade na nagovor Sinanov. Sada provali Hasan paša prema Kupi i odluči do godine sagraditi tvrdjavu na utoku Petrinjčice u Kupu, Petrin ju, a onda skrene na dobro utvrdjeni Sis a k, u kojem je zapovijedao zagrebački kanonik Nikola

Mikac s drugom kanonikom Stjepanom Kovačićem. Pošto mu se Sisak ne htjede na poziv predati, stade ga Hasan biti iz topova, no uvjerivši se brzo, da gradu ništa ne može, okani se podsade i vrati kući.

U tom se sastade od bana Tome Erdödyja za 5. januara 1592. sazvani hrvatski sabor, na kojem bi zaključeno, da se ima sabrati što veća vojska na obranu domovine i učiniti priprave za otpor protiv Hasana, kojega su potpuno sigurno očekivali za ovu godinu. I odista na proljeće digne Hasan paša vojsku svoju i podje prema Sisku, no ne udari na nj, već sastavivši preko Kupe most, udari (u aprilu 1592.) osnove gradu Petrinji; već za tri tjedna bila je tvrdjava gotova. Na glas o provali pašinoj, skupi ban Tomo Erdödy svoju vojsku, a pridružiše mu se karlovački general i ostali krajiški kapetani, dapače iz Kranjske stiže oko šest stotina konjanika u pomoć. S tom vojskom podje ban pod Brest (sučelice Petrinji), otkuda je motrio, kako se gradi novi grad. Navalio nije, jer je bio preslab, a i Nijemci nikako nijesu htjeli. Ove njemačke,,pomoćne čete“ bijahu uopće više na teret, nego li na pomoć vječnim svojim vijećanjem i klimavim odlukama. Kad je Hasan 2. maja sagradio Petrinju, ostavi u njoj jaku posadu, kao i u susjednoj Hrastovici i Gori, te se vrati natrag s nakanom, da osvoji osamljeni Bihać na Uni. Po pašinom odlasku razišla se i kršćanska vojska kod Bresta ne opravivši ništa.

Hasan opkoli Bihać u prvoj polovici juna 1592. Grad sam bijaše pravo reći o tok u Uni, a imao

je u sebi 400 momaka posade, dijelom Hrvata, dijelom Nijemaca pod komandom Nijemca Krste Lamberga; ovu su posadu uzdržavali kranjski stališi. Iza osamdnevnoga udaranja iz topova predade se Lamberg deveti dan (18. juna) na zahtjev gradjana uz uvjet, da ih Hasan sve pusti žive kud hoće. Sjutradan (19. juna) udju Turci u Bihać, ali ne održaše riječi: od 5.000 kršćana sasjekoše njih do 2.000, a ostalo prodadu u roblje. Sam Lamberg s nešto vojske nekako se spasao. Tako propade posljednji bedem Hrvatske na jugu; obrambena linija ide sada od Og ulina kroz Karlovac prema Brestu i Sisku.

Poslije pada Bišća spremi se Hasan, da osvoji Sisak. Dok je još pod Bišćem boravio, složiše njegovi ljudi širok most na čamcima preko Kupe kod Bresta, tako da je moglo po njem uporedo jašiti šest konjanika. Sada se Hasan odluči najprije udariti na Brest. Ovdje se medjutim našao i Tomo Erdödy. Još prije, nego li je banu stigla čitava vojska, udari Hasan paša 19. jula poslije ručka na nj, te mu vojsku za dva sata raspudi na sve strane i zaplijeni podjedno sve topove, silu hrane i novaca. S ove pobjede pronese se slava Hasanova u Carigradu, dapače sam ga sultan odlikova dragocjenom sabljom i zlatom izvezenim svilenim odijelom. Nakon pobjede svoje Hasan spali Brest, te udari na Sisak, što ga je s neznatnom posadom osobito hrabro branio kanonik Mikac s dva druga, Blažom Jurakom i Matijom Fintićem. Podsada započe 23. jula, no grad se ipak održa što hrabrošću, što lukavošću

[ocr errors]

branitelja. Sam Mikac pisao je u Zagreb kaptolu : Mi ne ćemo da bi se o nama govorilo kao o Lambergu; mi ćemo pred svijetom sačuvati slavno ime kakovo nam je bilo i dosada." Ljutit ostavi Hasan paša za nekoliko dana Sisak i podje u Petrinju. Odavle odasla svoje čete na plijen ; sada poharaše Turci Turopolje i doprješe sve do Okića i Kerestinca. U zemlji nastade neobična strava, jer je sve mislilo, da će Hasan osvojiti svu Hrvatsku. Kod toga bijaše najgore, što od kralja Rudolfa ne samo da nije moglo biti pomoći, nego je on svu krivnju svaljivao na bana Erdödyja, o čem ga jedva nekako razuvjeriše nadvojvoda Ernest i još neki ugarski velikaši, koji su došli početkom augusta na kraljev dvor u Prag. Tada tekar dozvoli kralj, da se sila silom suzbije, pa povjeri nadvojvodi Ernestu i Franji Nádasdyju, da kupe vojsku. Nadvojvoda je sabrao čete iz austrijskih zemalja, a Nádasdy iz Ugarske. Pod zapovjedništvom Nádasdyjevim sabralo se ubrzo do 7.000 ljudi, s kojima je pošao pod Petrinju. Dne 17. septembra i opet je došlo do boja, u kojem bi Nádasdy ametom potučen i uhvaćen, našto se Hasan vrati u Bosnu, dok je roblje i plijen poslao u Carigrad, gdje je bilo veliko slavlje s te pobjede. Ovaj poraz zabrinu svu prednju Evropu, tako da se općenito stalo pomišljati na pomoć; dakako to je bilo sve. I sabor hrvatski sastavši se koncem januara 1593. obratio se molbom za pomoć na kraljeva brata nadvojvodu Matiju, no podjedno mu se potuži i na zulume njemačke vojske. Istodobno obrate se Hrvati i na požunski sabor, ali ovaj je cinički zaključio:,,Neka

se Hrvatska sama brani, kako zna, i neka sama plaća potrebnu vojsku."

U takoj nevolji dočekaše Hrvati proljeće 1593., kad opet začeše turske provale sve do Turopolja, dok se sam Hasan-paša spremio preko zime na odlučan udarac na Hrvatsku naumivši taj puta svakako osvojiti Zagreb, pa je u tu svrhu potražio pomoći iz budimskog i srpskog pašaluka. Kako su namjere Hasanove bile poznate svima, veoma se uplaše na gradačkom dvoru, uslijed čega je uspjelo nadvojvodi Ernestu isposlovati, da su odredjene neke pomoćne čete sastavljene poglavito od Slovenaca pod zapovjedništvom Ruperta Eggenberga, te otposlane u Zagreb. Banu Tomi Erdödyju još se pridružio i karlovački general Auersperg i koprivnički kapetan Grasswein. Medjutim skupi Hasan paša do 30.000 vojske kod Banjaluke, a onda podje po treći puta na Sisak. Dne 14. juna pade poda nj, te dade napraviti most preko Kupe. Grad su branili kanonici Blaž Jurak i Mate Fintić s malom posadom, no Fintić pogibe odmah na početku podsade od turskoga topovskoga zrna. Na glas, da su Turci podsjeli Sisak, podju Erdödy, Eggenberg, Auersperg i Grasswein s preko 4.000 ljudi prema Sisku (21. juna). Jedinstvenog vojskovodje nije bilo, već je trebalo raditi sporazumno, što nije bilo tako lako poradi poznate njemačke plašljive taktike. Nijemci, naročito Eggenberg, htjedoše da se vojska Sisku samo približi, a onda krene natrag, dok je ban predlagao navalu. U to stiže iz Siska glasnik te javi, ne dodje li još d a n as Sisku pomoć, pasti

« ПретходнаНастави »