Слике страница
PDF
ePub

care

po ovima od plemena Borića bana iz požeške e županije. Vlast bana Pavla sezala je u taj čas od Gvozda do Neretve i od mora do Drine; jedini je Zadar bio izvan njegove vlasti, pa s toga ga on nagovori u martu 1311, na bunu baš onda, kad je papa Klement V. prokleo Mlečane, jer su mu oteli Ferraru, te podjedno riješio sve podanike mletačke njihove zakletve vjernosti.

Posred rata, koji potraja tri godine, umre ban Pavao u maju 1312. ostavivši sinu Mladenu bansku čast i prostrano vladanje. Ban Pavao ide medju najvažnija lica hrvatske prošlosti; mudar, odlučan, promišljen, kako je bio, on je tako reći obnovio doba narodne dinastije skupivši u svojim snažnim rukama najveći dio nekadanjega hrvatskoga kraljevstva. Još u XVI. vijeku smatrali su njega i sina mu Mladena neki pisci (primjerice Dubrovčanin Orbini) kao samostalne hrvatske vladare. Smrću njegovom počinje pad knezova Bribirskih. Sin i nasljednik mu Mladen bijaše obrazovan i hrabar muž, ali žestok i okrutan. Rat s Mlečanima radi Zadra nije mogao uspješno dovršiti, pošto ne dobivaše od Karla baš nikake pomoći, tako da je konačno posredovao mir izmedju Zadra i Venecije, kojim posta de Zadar opet mletački grad, no uz povoljnije uvjete nego dosada (23. sept. 1313.). ..

Nedaću Mladenovu pod Zadrom odluči Venecija upotrijebiti na njegovu propast. U brzo nadje republika zgodnih ljudi po Sibeniku i Trogiru, koji pobuniše oba grada protiv Mladena, tako da su se njoj predali (početkom 1322.), a onda ona zametne

neslogu medju hrvatskom gospodom, kivnim vazalima njegovim, kojima stade na čelo vojvoda Nelipić od plemena Svačić, a njemu se pridruži í brat Mladenov Pavao, kojemu bi za nagradu obećana banska čast. Sada nastade u Hrvatskoj gradjanski rat, kojim se Karlo odluči poslužiti u svoju korist, ne bi li kako potpuno proveo vlast svoju u Hrvatskoj. Poslavši protivnicima Mladenovim slavonskoga bana Ivana B a bonić a u pomoć, podje sam u Hrvatsku. Na jesen 1322 došlo je kod Bliske (južno od Sinja) do boja, u kojem poraziše Mladena njegovi protivnici. Kako je malo po tom sam Karlo stigao u Knin i ondje sazvao početkom oktobra s a bor, na koji je došao i ban Mladen, nakon što mu je kralj obećao zaštitu svoju, potuže se neka hrvatska gospoda protiv njega. Nato ga Karlo povede u Ugarsku i imenova dosadanjega slavonskoga bana Ivana Babonića još i hrvatsko-dalmatinskim, a Stjepa na Kotromanić a bosanskim banom.!

Imenovavši Karlo Ivana Babonića jedinim banom u hrvatskoj zemlji, zapovjedi mu podjedno, da učini red. Ali banu ne samo da to nije uspjelo, nego se hrvatska gospoda slože u obrambeni savez protiv kraljevske premoći, sporazume s Venecijom i uzmu kraljevski grad Kninu svoju vlast. Vodja im bijaše baštinik Mladenove političke moći vojvoda Nelipić. Premda je Karlo radi neuspjeha skinuo Ivana Babonića s ban

U Ugarskoj živio je Mladen kao slobodan velikaš; godine 1326. udao je kćer Katarinu za Boljeslava III. Vratislavskoga hercega. Umr'o je nešto prije god. 1343.

ske časti, ipak nasljednici njegovi Nikola Om odejev i Mikac od plemena Akoš ne uzmogoše takodjer ništa, dapače na kraljevo pismo od 8. jula 1325., kojim Karlo htjede povratiti pali sjaj i ugled banskoj časti time, da hrvatske velikaše izuzete od banskoga suda opet njemu podvrgne, odgovori vojvoda Nelipić tako, da je sa svojim saveznicima bana Mikca, kad je on ušao s kraljevskom i banskom vojskom u Hrvatsku, u otvorenom boju hametom potukao (1326.). Posljedica toga poraza bila je prvo, da je s va hrvatska zemlja od Gvozda do Cetine ostala izvan doma š aj a kraljevske vlasti, a samo Slavonija i ban njezin pokoravali su se Karlu; drugo, da se tim smutnjama znala okoristiti Venecija, jer njezini su ljudi pored Trogira i Šibenika medjutim nagovorili još i Spljet i Nin, da joj se predadu. Tako za vla dā repubTik a mletačka čitavom hrvatskom obalom od Zrmanje do u šé a Cetine; jedino Skradin i Omiš ostadoše u vlasti knezova Bribirskih. Istodobno otkinuo je ban bosanski Stjepan Kotromanić Hrvatskoj sav kraj izmedju Cetine i Neretve, onda Imotski, Dumno, Hlivno i Glamoč, načinivši od ove četiri stare hrvatske županije oblast zvanu „Zapadne strane“ ili „Završje“. S preostalim dijelom Hrvatske vladao je potpuno samostalno vojvoda Nelipić stolujući u tvrdom Kninu te ratujući čas s dušmanima svojima, knezovima Bribirskima, čas napastujući dalmatinske gradove sve do svoje smrti u junu 1344. Vojvoda Nelipić osobito je krjepka pojava u hrvatskoj

prošlosti, a zacijelo najbolji dokaz, kako u njegovo doba ne može da bude govora o jedinstvenoj državi od Karpata do mora, kako bi to htjeli neki magjarski moderni pisci.

Za to vrijeme vladao je Karlo mirno u Ugarskoj i Posavskoj Hrvatskoj razvijajući nevidjen sjaj u dvorovima svojim u Temišvaru i u Višegradu, dapače on sagradi i u Zagrebu kraljevski dvor. Pored sjaja još je pregnuo, da svomu rodu steče novih kruna, naročito napuljsku i poljsku. I odista, kad je stric njegov, napuljski kralj Robert, ostao bez sina, bude Karlov mladji sin Andrija zaručen Robertovom unukom Ivanom i poslan u Napulj na odgoju kao budući vladar, dok je stariji sin Ludovik imao nastupiti osim ugarsko-hrvatskoga prijestola još i poljski, jer je Karlova žena Jelisaveta bila sestra poljskoga kralja Kazimira, koji, ne imajući djece, njega predloži stališima za budućega vladara, što oni i obe

čaše učiniti (1339.). Ostavivši tri sina, Ludo- vika, Andriju i Stjepana, umre Karlo u pedeset i četvrtoj godini 16. jula 1342.

Pun poleta, odlučnosti i svijesti o svom kraljevskom dostojanstvu, naslijedi ga sedamnaestgodišnji Ludovik I. (1342.-1382.), koji je nakon mnogih ratova pribavio državi svojoj opseg i znamenitost, kaku ona nije imala nikad prije njega; stoga ga historici obično zovu Veliki m. Svoga mladjega brata Stjepana učini hercegom hrvatskim, a kako je u to umr'o ban Mikac (1343.),

1 Ondje, gdje je danas palača grofice Burati na Strossmayerovu šetalištu.

imenova banom slavonskim Nikolu od plemena H a hold. Mladi kralj odmah odluči urediti zamršene hrvatske prilike čim je saznao za smrt jakoga vojvode Nelipića, koji ostavi udovicu Vladislavu od plemena Gusić kao skrbnicu malodobnomu Ivanu Nelipić u. I odista ban Nikola provali odmah po Nelipićevoj smrti u Hrvatsku, dopre do Knina i uze ga jurišati, ali junačka Vladislava „poput lavice“ odbije bana. No videći, da je preslaba za daljnu borbu, počne s njime pregovarati, na što ban ostavi Hrvatsku ne opravivši ipak ništa. Sada odluči kralj Ludovik lično poći u Hrvatsku. Kad stiže s 30.000 vojske do Bihaća na Uni, dodje preda nj Vladislava sa sinom Ivanom Nelipićem, pokloni mu se i predade mu grad Knin, a Ludovik, oprostivši dugotrajnu nevjeru, potvrdi Ivanu Nelipiću sva pradjedovska imanja roda Svačićeva, naročito Sinj s cetinskom župom. Time bješe snaga roda Svačiće v a slomljena; oni su od sada va z d a vjerni poda nici kraljevi (1345.),

Na glas o kraljevu dolasku pobuni se Zadar protiv mletačke vlasti, a kralj ga pun zanosa primi u zaštitu i suviše mu obeća doći lično u pomoć s golemom vojskom, što on i učini ljeti 1346., kad stiže pred pobunjeni grad sa 100.000 momaka. Kad bude u neopreznom boju pod gradom (1. jula 1346.) potučen, ostavi ljutit Zadar, koji se iza dvogodišnje junačke obrane i već sasvim iznemogao

Budući da je Ivan Nelipić još malodoban bio, očito je, da kralj misli uopće „dugotrajnu nevjeru“ njegova roda, naročito oca mu vojvode Nelipića.

« ПретходнаНастави »