Слике страница
PDF
ePub
[merged small][merged small][merged small][merged small][merged small][merged small][merged small][merged small][merged small][merged small][merged small][merged small][merged small][merged small][merged small][merged small][merged small][merged small][merged small][merged small][merged small][merged small][merged small][merged small][merged small][ocr errors][merged small][merged small][merged small][merged small][merged small][merged small][merged small][merged small]

kraljica Ivana od Urbana VI. prokleta i lišena prijestola. Kako kraljica nije imala djece, otpremi Ludovik u Napulj s vojskom rodjaka svoga K a rla Dračkoga, hercega hrvatskoga (1369.-1376.), koji odstrani Ivanu i postade kraljem u svojoj otadžbini (1381.).

Malo po tom umre Ludovik I. (11. rujna 1382.) i ostavi dvije malodobne kćeri, stariju Mariju, zaručnicu češkoga kraljevića Žigmunda, sina cara i kralja Karla IV., i mladju Hedvigu.

VIII.

Dinastički zapleti u porodici Anžuvinskoj
(1382.-1409.).

Odmah sjutradan poslije pogreba Ludovika I. (17. septembra) okruniše velikaši za kralja stariju mu kćer Mariju (1382.-1385.), kao da bi bila sin pokojnikov, uz uobičajene ceremonije. Kako joj je onda bilo dvanaest godina, to je vladanje preuzela kao regentkinja mati joj Jelisaveta Kotromanićka, žena vladohlepna, nepromišljena, sklona spletkama i nada sve strastvena. Glavni joj savjetnik i prijatelj bijaše ugarski palatin Nikola Gorjanski, muž razborit, ali sebičan. Prvo je bilo kraljici materi, da je gledala, kako bi svojoj starijoj kćeri pribavila pored ugarskoga i hrvatskoga još i poljsko kraljevstvo, no poljski se velikaši tome odlučno opriješe ne htijući, da se njihovom državom vlada iz Ugarske. Nakon duljih pregovora okruniše (15. oktobra 1384.) oni mladu

kćer Ludovikovu, Hedvigu, za poljsku kraljicu i odružiše se tako od Ugarske, a kad se druge godine iza toga mlada Hedviga udala za litvanskoga kneza Vladislava Jag el a (18. februara 1386.), bude osnovana poljska kraljevska dinastija Jagelovića.

Medjutim se stadoše spremati kud i kamo ozbiljnije promjene u Hrvatskoj, gdje je vladalo veliko nezadovoljstvo i radi centralizatorne politike obaju kraljeva iz kuće Anžuvinske, a i radi toga, što je malodobna ženska zasjela na prijestolje, mjesto koje je opet vladala žena. Ovim se nezadovoljstvom naumi poslužiti bosanski kralj Stjepan Tvrtko i pregne za tim, da proširi granice svoje na Jadransko more i do Drave, tako da bi zajedno s onim, što je već imao, u svoje ruke dobio vlast nad čitavom zemljom, u kojoj stanuje narod hrvatski i srpski. Čim je doznao za promjenu prijestola u Ugarskoj, pošalje u neke dalmatinske gradove i k nekim hrvatskim velikašima svoje poslanike mameći ih, da se odruže od ugarske krune. Njemu se odazove, kao prvi, prior vranski I v an od Paližne, ali dalmatinski gradovi i većina hrvatskih velikaša u taj mu se par ogluše. Kad se saznalo u Budimu za namjere Stjepana Tvrtka, zamisli palatin Nikola Gorjanski, poglavito radi obrane dalmatinskih gradova, sklopiti savez s republikom mletačkom, no ova ga ne prihvati. Sada se riješi kraljica mati Jelisaveta na nagovor palatinov lično otići u Hrvatsku, da ondje umiri nezadovoljnike. Na glas o dolasku njezinu podiže Ivan od Paližne javno bunu u Vrani, ali kad obje

kraljice, Marija i Jelisaveta, u sjajnoj pratnji stigoše u Zadar, morala se Vrana, ne dobivši bosanske pomoći, predati, dok Ivan od Paližne umače u Bosnu (28. okt. 1383.); sada se Hrvati opet na oko primire. Ipak se palatin nije pouzdavao u taj uspjeh, već se odluči lično sporazumjeti s bosanskim kraljem, inače svojim ,,milim kumom", kako kaže u jednoj ispravi. Još nije ogranulo proljeće 1385., a već nalazimo Nikolu Gorjanskoga na putu u Sutjesku, prijestolnicu Stjepana Tvrtka. Dalekovidni kralj nije u taj mah tek prividno mnogo zahtijevao, da se opet uspostavi sloga: samo grad Kotor, jer da je bio vlasništvo,,njegovih roditelja i praroditelja", to jest vladara iz kuće Nemanjića (28. marta).

U brzo prouzroči ćudljivo i nesigurno žensko vladanje veliko nezadovoljstvo i medju hrvatskim velikašima u Slavoniji; na čelo im stane porodica Horvata, poimence braća Pa va o, biskup zagrebački, Iv a niš, još nedavno ban mačvanski, i Ladislav. Njima se pridružiše i mnogi ugarski velikaši, medju kojima su bili i dvorski sudac Nikola Széchy od plemena Balog, nekoć ban hrvatski, i dvorski blagajnik Nikola Zambo. Kad je dvor saznao za savez nezadovoljnih velikaša, posegne u prvi kraj na prijedlog palatina Nikole Gorjanskoga za izmirenjem, koje bi u istinu utanačeno u maju 1385. u Požegi, no kad se nezadovoljnici uvjeriše o neiskrenosti kraljicâ i palatina, odluče potražiti sebi i državi novoga vladara u napuljskom kralju Karlu Dračkom, tada jedinom muškom punoljetnom članu dinastije anžuvinske,

koji je poznavao zakone i uredbe Ugarske i Hrvatske. Pored ove opasnosti još se jedna neugodnost zgodi budimskomu dvoru. Videći češki kraljević Žigmund, kako se u Ugarskoj i Hrvatskoj spremaju ozbiljne promjene, a saznavši suviše, da kraljica Jelisaveta kani razvrgnuti njegove zaruke i udati kćer svoju Mariju za francuskoga kraljevića Ludovika, provali oružanom rukom u Ugarsku i prisili dvor, da ga vjenča s Marijom (u septembru), na što se opet povrati u Češku. Medjutim je biskup Pavao Horvat pošao u Napulj i pozvao Karla Dračkoga u Hrvatsku i Ugarsku, da tude preuzme vladanje. Karlo se odazove pozivu i nakon što ga je sabor u Budimu izabrao za kralja, a Marija se odrekla krune, bude na staru godinu 1385. okrunjen u Stolnom Biogradu za ugarskohrvatskoga kralja kao Karlo II. (1385.—1386.).

Karlo II. vladaše malo dana, jer ga Jelisaveta i Nikola Gorjanski dadoše po ugarskom velikašu Blažu Forgaču mučke i izdajnički u jednoj sobi u dvoru, kuda ga pozvaše na tobožnji dogovor, pogubiti (7. febr. 1386.). Sada opet postade kraljicom Marija (1386.—1395.), a Horvati i njihove pristaše združe se s Ivanom Paližnom i Stjepanom Tvrtkom te začnu gradjanski rat proglasivši svojim kraljem malodobnoga sina Karlova, Ladislava (1386.-1409.). U toj nevolji naume kraljice i opet poći na jug, da primire pobunjene Hrvate, ali budu izmedju Gorjana i Djakova na otvorenoj cesti od braće Horvatâ napadnute i zarobljene, dok su palatin Nikola Gorjanski i gotovo čitav njegov rod, te ubojica Blaž Forgač uz još

« ПретходнаНастави »