jest smrti Kolomanove, i to tako, kao da su Iliri autohtoni, a južni Slaveni njihovi potomci. Četvrti svezak, koji ide do god. 1790., već je bolji. To je prva historija pisana hrvatskim jezikom. Iza Šveara izdao je malu knjigu Ivan Krst. Tkalčić: Hrvatska povjestnica, u Zagrebu 1861., da zadovolji potrebi tadanje generacije za povraćena ustava, a onda Šime Ljubić: Pregled hrvatske povjesti, izdano na Rijeci 1864. Ova potonja knjiga ima i danas vrijednosti poradi upotrebljenih mletačkih izvora, koji još ni sada nisu štampom objelodanjen, naročito za doba 1531. dalje. Sva je ova djela daleko natkrilio Tade Smičiklas, kad je godine 1879. i 1882. izdao troškom ,,Matice Hrvatske" prvo kritično i patriotskim duhom napisano krasno djelo:,,Poviest Hrvatske“ u dva sveska; prvi obuhvata dogadjaje do god. 1526., dok drugi ide do god. 1848. Ovo je djelo izradjeno na osnovu svega tada pristupnoga materijala, a djelomično u drugom svesku i na arkivalijama. Kako je od onda, kad je izradjeno, pa do danas prošlo gotovo trideset godina, a za to je vrijeme izišlo mnoštvo novih izvora, to je, naročito u prvom svesku, ovo djelo danas donekle zastarjelo. Prema stanju današnje nauke i izvora objelodanjuje veliko djelo Vjekoslav Klaić: Povjest Hrvata, od kojega su do sada izišle četiri sveske obuhvatajući vrijeme do god. 1526. Ovomu djelu još su priložene i savremene slike. Izradbom svojom i opširnošću nadilazi sva dosadanja djela, samo bi poželjno bilo, da što prije čitavo izidje.1 Naročito razdoblje od godine 1409. do 1516. sasvim je novo i dosle nepoznato, dašto poglavito obzirom na hrvatsku prošlost. U manjem opsegu izdao je popularnu knjigu dr. Rudolf Horvat: Povjest Hrvatske, u Petrinji 1904. U tom se djelu iza svakoga poglavlja spominju „Izvori i literatura", prečesto i spisi bez ikake naučne vrijednosti. Za brzu i kratku uputu u hrvatsku prošlost djelo je Horvatovo sasvim dobro i zgodno. Iza općenitih djela prijedjimo sada na izvore i literaturu pojedinih odsjeka naše prošlosti. B. Posebna djela. I. Za narodne dinastije Sve isprave, zapisnike crkvenih sabora i izvatke iz pisaca sabrao je u jednu zbirku dr. F r a n jo Rački pod naslovom:,,Documenta historiae chroaticae periodum antiqua m illustrantia“ Zagreb 1877. (Izišlo kao sedma sveska kolekcije,,Monumenta spectantia historiam Slavorum meridionalium".) Dopunjak toj zbirci čine:,,Novo nadjeni spomenici iz IX, i XI. vijeka za panonsko-moravsku. 1 Prva sveska ide do god. 1301., druga od 1301. do 1409., treća od 1409. do 1458., a četvrta od 1458. do 1526. Peta knjiga, od 1526. do 1608., upravo je u štampi. bugarsku i hrvatsku povijest" što, ih je izdao isti Rački s dr. Franjom Miklošićem u,,Starinama" jugoslav. akademije vol. XII. (Zagreb 1880). ,,Document a" su nesumnjivo glavno djelo Račkovo. Ona se dijele ovako: Prvi dio (Acta) sadržaje sve isprave, što su nam se sačuvale iz vremena narodne dinastije. Kod toga posla postupao je izdavač veoma (često i prestrogo) kritički. Rački se naime nije zadovoljio samo time, što je išao u trag originalima, odnosno najstarijim prijepisima, nego je označio više listina kao sumnjive, falzifikovane ili preradjene. Premda je ovo najbolje izdanje, što ga dosada imamo, ipak je i ono danas potrebno temeljite revizije; poradi toga sprema jugoslavenska akademija u redakciji svoga predsjednika Tadije Smičiklasa novo izdanje istih isprava kao prvu svesku svoga diplomatskog zbornika (,,Codex diplomaticus"). Drugi dio Račkovih ,,Documenta" obuhvata sačuvane nam zapisnike crkvenih sabora ili sinoda (Rescripta et synodalia), od kojih su mnogi veoma važni i ро svjetsku historiju, kao primjerice zapisnici sabora spljetskoga od 924. Treći dio, koji je podjedno i najopsežniji, sačinjavaju izvodi iz ljetopisa i pisaca, domaćih i stranih, u koliko se tiču hrvatske prošlosti prije god. 1102. (,,Excerpta e scriptoribus".) Ovi su izvodi otštampani kronološkim redom,,,tako da je od brojnih ekscerpta iz različitih ljetopisaca sastavljena kao neka zasebna hrvatska kronika", kako zgodno kaže Klaić (,,Povj. hrvat." I., 305.). Sva su ova tri dijela snab djevena jošte i obiljem vrlo dobrih i važnih bilje- Ostatke umjetničkih spomenika i natpise na Nalično djelo kao „,Documenta“, ali moder- - Od pojedinih domaćih rasprava navodim : - ljeća. Rad 70, 79, 91, 99, 105, 115 i 116, te posebno Zagreb 1894. Klaić: Hrvatski bani za narodne dinastije. Vjestnik kr. zem. arkiva vol. I. Zagreb 1899. Kršnjavi: Prilozi historiji salonitani Tome arcidjakona spljetskoga. Vjestnik kr. zem. arkiva vol. II. Zagreb 1900. Manojlović: Jadransko primorje IX. stoljeća u svjetlu istočno-rimske povijesti. Rad vol. 150. Zagreb 1902. Brašnić: Župe u državi hrvatskoj za narodne dinastije. 3. izdanje. Program vinkovačke gimnazije 1879. Poparić: O pomorskoj sili Hrvata za doba narodnih vladara. Zagreb 1899. Gruber: Davni Slaveni i njihova pradomovina.,,Prosvjeta" 1907. br. 13, 14, 15. - Gruber: O pradomovini i seobi Hrvata.,,Prosvjeta“ 1908. br. 5, 6, 7, 8, 9. Gruber: Hrvatska za Trpimira i Krešimira.,,Prosvjeta" 1904. br. 21, 22, 23. Gruber: Domagoj i Sedeslav.,,Prosvjeta" 1905., br. 1. Gruber: Branimir i Mutimir hrvatski knezovi. „Prosvjeta“ 1905. br. 16, 17. Gruber: Slavić kralj hrvatski,,,Prosvjeta“ 1906. br. 9, 10, 11, 12. Šišić: O podrijetlu i zasužnjenju hrvatskoga kralja Slavića. Vjesnik arkeol. društva N. S. sv. VII. (1904.) Šišić: O smrti hrvatskoga kralja Zvonimira. Vjesnik arheol. društva N. S. sv. VIII. (1905.) |