Слике страница
PDF
ePub

kune bana, biskupa i sav dvor i vladu. Protiva biskupu je juče, t. j. 26. 0. mj. javno u saborskoj sjednici kazao : Eto gledajte biskupa nije danas ovdje, jer ga srce boli, što je svojim novcima svu gospodu u Beču podmazao, te tako ovu lijepu rezoluciju isposlovao, koja na štetu kraljevina i na ukinuće plemićkih pravica smjera i t. d. I banu je u istoj trećoj, dvadesetšestoga držanoj saborskoj sjednici vikao iz svega grla „krepao“, kad su mu naši „živio“ vikali, zato što je pretežnu većinu konzervativne stranke izrekao“. Ali već drugi dan uzeše neke bistrije glave u narodnoj stranci stvar shvaćati drugačije. Profesor Mojzes javlja 28. septembra u Beč, kako su neki odlični narodnjaci kazali, da su oni doduše išli za tim. da istisnu prosto plemstvo iz sabora, no kraljevska rezolucija učinila je mnogo više; njome su sada isključeni svi osim banskih pozvanika i dvanaestorice županijskih predstavnika, dakle u prvom redu toliki inteligenti, literati zvani, koji su baš sačinjavali najsnažniji dio narodne stranke. Sada je situacija postala takovom, da su slobodni predstavnici narodni bili isključeni od stvaranja zakona, jer je saborska većina, koju su poglavito stvarali banski pozvanici, a to su bili u prvom redu visoki činovnici, osigurana vladi nad slobodno izabranim županijskim i gradskim zastupnicima. Stoga je položaj narodne stranke težak i ona bi prema tome u neku ruku morala šutj ti.

Pod dojmom ovakih misli dakle, započeo je hrvatski sabor pravi svoj rad 3. oktobra, uzevši u raspravu uredjenje sa borsko, ili kako bi se danas kazalo, zakon o sastavu sabora. U tom vrlo zamašnom pitanju bili su najbitniji zaključci ovi. Sabor će se sastajati izmjenično u Hrvatskoj i Slavoniji, a sačinjavat će ga svi katolički diecezanski biskupi latinske i unijatske crkve, svi pravoslavni episkopi s mitropolitom, kojim se episkopije nalaze na području kraljevina Hrvatske i Slavonije, katolički naslovni biskupi, čije su se biskupije nekoć prostirale u ovim kraljevinama, te ima nade, da će opet njima pripasti, prior vranski, potkapetan kraljevine (kapetan obično je sam ban), kaptoli zagrebački, djakovački, senjski, modruški ili krbavski, riječki, čazmanski i križevački, veliki župani i njihovi administratori, gubernator riječki, svi samostalni i punoljetni velikaši, koji imadu posjeda u ovim kraljevinama, županije hrvatske i slavonske (zagrebačka, varaždinska, križevačka, požeška, virovitička i srijemska), komeš turopoljski, kr. slob. gradovi Zagreb, Varaždin, Križevci, Koprivnica, Senj, Požega, Karlovac, Rijeka, Bakar, te vinodolski komorski distrikt, podban, protonotar i prisjednici banskoga stola, predsjednik distriktualne sudbene table, predsjednici mjembenih sudova u Karlovcu i na Rijeci, pa konačno zagrebačka akademija (bez gimnazije) po jednom članu izabranom tajnim glasovanjem od profesorskoga zbora. Pored ovih članova saborskih odbor je predložio, da se pozovu još i obrazovani plemići, tako da se kod brojenja glasova posve izjednači broj županijskih zastupnika s onim banskih pozvanika, to jest, da banski pozvanici ne mogu nadglasati županijske zastupnike, dok je karlo

Dr. F. pl. Šišić: Hrvatska povijest.

29

vački zastupnik Piškorec predložio, da se glasovi podijele tako, da velikaši imadu jednu četvrtinu, županije dvije četvrtine, a i gradovi jednu četvrtinu. O tom velevažnom pitanju razvi se opširna debata, u kojoj konačno većina zaključi, da pojedine županije imadu pored dvojice svojih redovitih zastupnika šiljati na sabor još petoricu inteligenata (honorarii exmissi), te da županijama pripada polovica saborskih glasova.I Za slučaj pako, da bi se na saboru povela rasprava o municipalnim pravima hrvatskim, treba da bude tri četvrtine glasova za svaku predloženu promjenu ili za dokinuće kojega prava. Budući da sve do toga vremena na hrvatski sabor još nije dolazio episkopat srpskopravoslavne crkve, zaključeno bi, da će u buduće metropolita karlovački imati glas i mjesto kod predsjedničkoga stola banu na lijevo (desno je oduvijek sjedio biskup zagrebački), dok će ostali episkopi sjedjeti iza katoličkih biskupa, i to redom prema vremenu njihova rukopoloženja. Na saboru govori se latinskim jezikom, koji i nadalje ostaje diplomatskim jezikom ovih kraljevina, ili hrvatskim, već kako tko hoće. Na sabor su obvezani dolaziti svi članovi njegovi, a onaj koji usfali bez pravoga razloga ili dozvole saborske, kaznit će se globom, a tako i onaj, koji bi saborsku raspravu ostavio prije sjedničkoga zaključka. Poslanike na požunski sabor, kao i protonotara, birat će sabor tajnim glasovanjem, a odlučivat će apso

1 To se imalo činiti tako : županija ima šest, stoga se polovica nazočnih glasova podijeli sa šest, što onda čini broj glasova, što ih zapravo ima svaka županija.

sabora, javi bamborskih članovino pravo glasa, a

lutna većina. Konačno bi zaključeno, da se ima u buduće voditi saborski dnevnik, jer dosada samo su se bilježili zaključci (articuli), i to na latinskom i hrvatskom jeziku; vodit će ga za tu svrhu napose izabrane ličnosti uz novčanu nagradu. Prepisi dnevnika mogu se izdavati svakomu, koji ih zatraži, ali na njegov trošak, dok se štampanje prepušta privatnom pothvatniku.

Kad je ovako dovršeno uredjenje hrvatskoga sabora, javi ban, da mu je stigao spis potpisan od petorice saborskih članova (magjarona), koji tražeći za svakoga plemića lično pravo glasa u saboru, protestiraju protiv svih 2 &ključaka ovoga sabora, jer da su nezakonito stvoreni. Nakon što je protiv ovoga protesta uložio u ime sabora protivuprotest zemaljski fiskus Franjo Novak, bješe sjednica zaključena i odgodjena na 9. oktobra.

U ovoj je sjednici najprije predložen odborov predlog, kako da se uredi pitanje zastupanja općine turopoljske prigodom generalnih skupština i restauracija zagrebačke županije, a glasio je, nakon iscrpivoga obrazloženja na osnovu točnih historičkih podataka, da turopoljsko plemstvo u buduće ima prigodom kongregacija i restauracija županije zagrebačke samo jedan glas, i to onaj svoga komeša. Kad sabor jednoglasno stvori zaključak u tom smislu, ustade varaždinski županijski zastupnik Petar Horvat i stavi . u oduljem hrvatskim jezikom izrečenom govoru predlog, da se zamoli Njeg. Veličanstvo, da Hrvatskoj povrati od ugarskoga na mjesnič

koga vijeća ne za visnu hrvatsku vladu, kako je to bilo kroz godine 1767.-1779., dok je predlog saborskoga odbora glasio, da se zamoli Njeg. Veličanstvo, da bi blagoizvolilo urediti posebne sekcije za ove kraljevine kod kraljevskoga ugarskoga namjesničkoga vijeća i kod kraljevske ugarske dvorske kancelarije. „Razlozi koji županiju varaždinsku na predloženje hrvatskoslavonskoga namjesništva (t. j. vlade) privoliše, reče zastupnik Petar Horvat, jesu one sa movolje, ter u svaki gradjanski i narodni zakon dirajuće naredbe ugarskoga na mjesništva, kojima ono narodno i političko Stanje ovih kraljevina proganja. Jer ako samo promislimo na nejednakost cenzure ugarske i naše, pokazat će nam se nebrojeni sastavci i knjige narodne, koje se zbog strogosti cenzure zagrebačke tiskom izdati nisu mogle. Vidjet ćemo kako su se još nedavne sve težnje domorodaca, då. i isti zaključci oblasti u magjarskim novinama lažljivo opisivali, gdje nasuprot takove laži oprovrći i ispraviti, ili barem ono, što u tudjih novina za obranu našu stavljeno čitasmo, u naše novine staviti zabranjeno bijaše. Tako je učinjeno, da najrevniji domoroci neprilikama cenzure ojadjeni, stranom pisati prestadoše, stranom pako djela svoja u Beču ili u Beogradu velikim stroškom tiskati moradoše. Tako učinjeno bi po istom ugarskom namjesništvu, da je bio mnogo zaslužni domorodac naš gosp. Mojses kao cenzor suspendiran jedino zato, jer nije dosta nevjeran bio svome narodu, te se razvitku domaće izobraženosti nije

« ПретходнаНастави »