Слике страница
PDF
ePub

se srušio sam u sebi, šta više, on je zapravo Magjare još krepče podjario pod vodstvom radikalnoga Ludovika Kossutha na dalje odrešite korake i zahtjeve.

Razumije se, da su ovakove prilike u Ugarskoj morale znatno utjecati i na istodobni politički razvoj u Hrvatskoj.

Vidjeli smo, da je Hrvatska budnim okom pratila sve dogadjaje na požunskom saboru kroz godine 1843. i 1844. Sasvim je dakle prirodna stvar, ako je inteligencija sve to više dolazila do uvjerenja, da se državo-pravni odnošaj izmedju Hrvatske i Ugarske ima postaviti na drugi osnov, i to na onaj, kaki je po njezinom znanju postojao prije 1790. No misao se ova nije dala ni u knjigama, ni u novinama popularizovati poradi upravo tiranske cenzure zagrebačkoga cenzora Magjara profesora Mátsika. Stoga se narodni rodoljubi domisliše, da će ideje svoje odštampati u tudjini, te ih onda na zgodan način prokriomčariti u domovinu.

I tako vidjamo, gdje je u oktobru 1844. izišla u Beogradu štampom „praviteljstvene knjigopečatnje" brošira ,,Šta namjeravaju Iliri” kojoj bješe autor Bogoslav Šulek, desna ruka Gajeva u njegovoj tiskari i kod „Narodnih Novina“. Svrha te brošire bijaše, „da pomiri uzbunjene ćudi, ublaži razdražena srca, olakša sporazumljenje i povrati prijašnju slogu i jednodušnost medju Hrvatima i Slavoncima, da se slože na korist domovine, jer „lav rikajući obila zi i traži koga da progutne“. Inače je ova knjižica u glavnoj sadržini svojoj popularni tumač ilirskoga političkoga programa s tendencijom, „da se ustavu svoj cijelosti sačuva i da se narod sredstvom jednoga općenitoga, to jest ilirskoga jezika izobra zi, te potom jak, bogat, pametan i srećan postane“. Za razumijevanje ilirizma, pa ilirskomagjaronske rasprave ova je knjižica vrlo dra

gocjen izvor.

Malo poslije oko 20. novembra iste godine 1844. uze se po Zagrebu kao i po ostalim mjestima i gradovima dijeliti i širiti letak odštampan na četiri strane s natpisom „Branislav“: i geslom ,,Ne dajmo se, ne bojmo se!“, ali bez oznake mjesta i dana gdje i kad je štampan. Odmah u uvodu kaže se ovako: „Nije li to žalosno, kad mi sinovi ustavne države u teći mora mo u strane zemlje, kad si želimo u zajemno priopćiti naše misli i namjere. Pa kakve su to misli, kakve li namjere? Želimo li mi može biti našu domovinu upropastiti? Ili kralja na še ga se odreći? Ili karlistička, komunistička, revolucionarna načela rasprostranjivati? Ili nov vjero zakon osnovati? Ili ustav upropastiti? Bože sačuvaj, mi samo želimo porazgovoriti se o tom, što je za na š u domovinu korisno, o

korisno, o lijeku kojim bi zadate joj rane najlakše zaliječili, o načinu, kojim bi našu braću iz duhovnoga sna i mrtvila najbrže probudili, osvijestili, izobra zili i ovako njih domovini vjerne sinove, ustavu krepke branitelje, kralju odane podložnike učinili. Ne lete daleko naše misli; ne ćemo da gradimo kule po oblaku. No eto hrvatsko-slavonsko-dalmaDr. F. pl. Šišić: Hrvatska povijest.

24

tinski sabor pred vratima stoji, u njega puni nade upiremo oči i lijeka za narodnost i domovinu od njega očekivamo. Trebalo bi, da se dogovorimo unaprijed o predmetih, o kojih će biti ondje govor, da pripravimo narod za ovo velev a žno doba, a mi niti pisnuti ne smijemo, pa dok su Magjari o svojem saboru i više, nego što je valjalo, govorili i pisali, mi to želimo samo u svoj čednosti učiniti, pa nam niti to nije dopušteno. To je žalosno, to nas boli. No žalost nam se podvostručava, kad na um uzmemo, tko nas u tom priječi. U drugih državah monarhija jeste najveća neprijateljica slobode tiska; ondje se ljudi tuže na ministre i na policiju zato, što im ova ne dozvoljava priopćivati njihove misli i čuvstva putem štampe. Kod nas je to sasvim naopako. Mi imamo milostivoga kralja, koji sve svoje podanike jednako čini dionicima svoje milosti, a oni koji se nazivaju našom braćom (t. j. Magjari), koji isti ustav s nami imaju i ista prava uživaju, koji bi imali biti naši najvjerniji drugovi, najčvršći saveznici, najiskreniji prijatelji, oni su naši najveći neprijatelji. Oni upotrebljavaju svu svoju snagu, da nam koliko moguće ograniče slobodu štampe, da nam nemogućom učine slogu i pomirenje i da nam potom vrat skuče u tatarski jaram. A to su pretjerani Magjari (t. j. Ultramagjari) i njihovi privrženici (t. j. magjaroni). Jeste, Magjari, koji vladu tako rado despotizmom ukoravaju, a sami najveći despotizam nameću svima, koji ne govore magjarski. Magjari, koji Hrvate kao konzervativne tako prezirno gledaju, o slobodi uvijek viču i svoju liberalnu konstituciju do neba uzvisuju, ali i samo za one proglasuju, koji magjarski zbore. Isti oviMagjari upotrebljavaju sve spletke i smutnje, kojimi bi Hrvate bilo kako mu drago zavadili, mir i slogu poremetili, svaki napredak prepriječili i najposlije ili ih upropastili ili u Magjare pretvorili

| Kako je sabor požunski 13. nov. zaključen, znalo se, da se ima sastati hrvatski, da primi izvještaj svojih poslanika i proglasi zakone stvorene u Požunu. No on se astao tek 23. sept. 1845.

. Oni gaze javno zakone i pravice, samo da uguše svaku iskru slobode i izobraženosti u Hrvata i dok o slobodi štampe na državnom saboru najviše viču, nastoje kod nas o tome, da zapriječe tiskanje svake knjige pisane na hrvatskom ili slavonskom jeziku. Mnogi ne će vjerovati, a sveta je istina, da se više puta u Zagrebu ne smije ni ono preštampati, što je već u gdjekojoj knjigi ili novinah u austrijsko-monarhijskih pokrajinah štampano bilo, i da knjige itd., koje je austrijska cenzura propustila, ugarska cenzura prodavati zabranjuje, i konfiscira. Mnogi ne će opet vjerovati, pa ipak je čista istina, da u svoj Evropi nema z asa da tako stroge cenzure kao što je u Zagrebu, i da ovdje take stvari cenzor briše i štampati zabranjuje, koje bi smjele u Carigradu piljarice na pijaci deklamirati. A šta ćemo više kad nam ne da ni ono putem štampe svijetu priopćiti, šta se javno u županijskih skupštinah radilo, kamo li misli i opća mnijenja prije'-skupštine ili sabora, savjetovanja i dogovora radi, predlagati ... Da, tužeći se na strogost cenzure, zahtijevamo razuzdanost s kojom ,,Pesti Hirlap (Kossuthov list) neprestano svoj otrov na nas riga i prosiplje. Mi zahtijevamo slobodu samo zato, da smijemo misli i želje naše i cijeloga naroda čedno očitovati, i tako pred svijet iznositi onako, kako to i Magjari čine, koji pod jednim ustavom s nama stoje ... Mi smo Hrvati i Slavonci, to želimo vijekom da ostanemo, a što smo ilirsko ime

za grlili, učinismo to radi slog e. Mi imamo konstituciju i municipalna prava i ona si ne ćemo dati nikad istrgnuti. Mi želimo narod naš usrećiti i prosvijetiti, a toga nam nitko ne smije zabraniti. Sve naše želje osnivaju se na naravnom i pozitivnom pravu, zato ćemo ih smjelo i neustrašeno braniti i prije će nam ma gjarska's a blja v r a ta

srca, nego mi ma gjars ko mu du hu vrata domovine otvoriti. Svakomu svoje. Ako li se Magjar sa svojih nekoliko milijona Magjara ponosi, i mi s ponosom gledamo veliki na š na rod. Ako li Magjar svoju domovinu ljubi, i mi isto čuvstvo prama našoj otadžbini gojimo. Ako on svoga Arpáda slavi, imamo i mi uzroka gledati s udivljenjem na našu prošasnost ; nam je majka Sla v a. Narodnost, pravo prosvjećenje i sreća naroda, to su bile uvijek naše želje, naše namjere i naša načela ; ove će svrhe i „Branislav“ braniti. A tko nas u tom smeta i priječi, on je naš dušman, naš neprijatelj, kojemu smjelim čelom dovikujemo: war for ever (boj na vijeke)!“

od

od

« ПретходнаНастави »