Слике страница
PDF
ePub

Zbog toga dakle povratiše se Magjari puni srdžbe natrag, dapače skoro potom dobila je peštanska županija od kralja ukor, što se plete u poslove, koji se nje ništa ne tiču. Sada pregnuše Magjari, da kod ugarske dvorske kancelarije izrade, da se obustavi u Zagrebu izlaženje Gajevih,,Novina" dašto i taj im je korak ostao bezuspješan, hvala naročitom zauzimanju i trudu tajnika u istom uredu, Metela Ožegovića (početkom 1846.).

Medjutim sve ovo nastojanje kolovodja magjarske opozicije ne samo da njima nije donijelo željena uspjeha, već ono nije bilo upravo ni od kake pomoći ni po njihove hrvatske prijatelje. Kraljevski komesar Janko Kuković dočekan je od zagrebačke županije vrlo nedolično, dapače ona ne htjede da primi do znanja njegova imenovanja, te mu uloživši protiv njegova imenovanja u generalnoj skupštini od 12. januara 1846. protest uskrati svaki posluh, a naročito se uze ista skupština ogradjivati protiv toga, da bi kraljevski komesar ispitao tužbe, što se nakupiše protiv komeša Josipovića, i to ne toliko političke naravi, koliko privatne, naročito novčane. Nato stiže županiji već do koji dan (23. januara) oštar kraljevski otpis od 17. januara, kojim joj bješe naloženo, da se ima bezodvlačno pokoriti komesaru Kukoviću a ubrzo (20. febr.) naloži kralj zagrebačkoj županiji još i to, da što prije sastavi nov popis turopoljskog plemstva jer u sadašnjem popisu da ima i takovih, za koje se sumnja, da li su u istinu pravi plemići; stoga neka se točno i pomnjivo istraže njihovi spisi i dokazala. Podjedno pročitan je na

skupštini županije zagrebačke istoga dana 20. februara još i ovaj značajni kraljevski otpis od 13. februara,,Najvećom indignacijom primili smo vašu predstavku, kojom kao da ste namjeravali, da prevršite mjeru svoje već mnogim djelima utvrdjene razuzdanosti usudivši se previšnjim našim na onomadni zemaljski sabor pridruženih kraljevina upravljenim odlukama drzovito prigovarati i zaključke, što ih je isti sabor stvorio, mnogim pogrdama napasti. Ista naime predstavka tako je složena, da u njoj ne samo što fale dokazi d už noga poštivanja spram našoj kraljevskoj vlasti i dokazi za konite čednosti, već ona daje i dvostruko svjedočanstvo, kako ste se ogriješili i prema našem veličanstvu i prema pepelu vaših praotaca, koji su zaista ispunili, kao što je i valjalo, sve dužnosti svoje podaničke privrženosti spram prejasnoga doma našega. A samo je prava drskost vaše smionosti, što ste pozivajući se na njihovu uspomenu preuzetnost vašu, kojom zakonitoj vlasti prkosite, zaogrnuli u slavu njihove utvrdjene vjernosti, koju drskost mi tim većma osudjujemo, što predstavka vaša, koja je potekla iz ovoga nasilja, jasno svjedoči, da nijeste kao za toliko drugo, ni za to mnogo marili, što ste i vi sami i svi staleži i redovi pridruženih kraljevina, koli u posebnim predstavkama, toli u zaključcima stvorenima na saboru, a podnesenim previšnjemu mjestu, dizali tužbe, da je već krajna potreba, da se kako u županijske skupštine, tako i u sabor onih kra

ljevina opet uvede dobar red. Pa kao što smo dosada bili stalni braniči i čuvari zakona i zakonitoga reda, pa to želimo i unaprijed da budemo po kraljevskoj našoj vlasti, to vam ovim strogo nalažemo zapovijedajući, da se svjesni vaše nam dužne vjere i vjernosti, odsele u vašem raspravljanju imate držati onoga zakonu primjerenoga načina, da ne nastupi neugodna nam nužda, da i vanrednim sredstvima kaznimo one, koji bi i nadalje voljeli poći stazom drskosti, negoli onom umjerenosti". No županija zagrebačka odgovori na to na predlog Josipovićev tako, da je zaključila, da će čim bude imenovan novi veliki župan. istom preporučiti, da Ludovika Kossutha kandidira u skupštini prisjednikom zagrebačkoga županijskoga sudbenoga stola, a već sada da mu izreče zahvalu za njegovo zauzimanje za prava hrvatskoga plemstva želeći mu, da se svi njegovi politički ciljevi ostvare, jer ,,onda će odista i Ugarska i Hrvatska biti potpuno srećna".

Pored sve oštrine kraljevih riječi komeš Josipović i općina turopoljska jednako se i dalje ustručavahu da pokore komesaru Kukoviću, našto ovaj lično dodje 25. jula 1846. u Veliku Goricu na skupštinu turopoljske općine. Čim komesar udje, Josipović zaključi skupštinu, no Kuković sjede nato na predsjedničku stolicu i zatraži ne mareći za bučni protest komešov, da mu se predadu svi općinski zapisnici za Josipovićeve uprave. Sada nasta zaglušna buka, za koje komeš izjavi, da tih spisa komesar dobiti ne će, već neka čita tužbu protiv njega zajedno s iskazima svjedoka.

Sada izjavi Kuković, da će tužbu pročitati, no pošto je nema kod sebe, ureče sastanak za 28. jula, za kojega i opet ne opravi ništa, jer nije imao iskaza svjedoka, pa tako mu ne preostade drugo, nego da u zaglušnoj buci ostavi dvoranu uz izjavu, da će o svemu izvijestiti Njeg. Veličanstvo. Posljedica toga otpora bijaše, da je vlada s uspe ndirala Josipovića, koje je rješenje onda i proglašeno na maloj skupštini županije zagrebačke dne 5. decembra 1846., a podjedno dobila je i županija zagrebačka ukor, što je pomagala drskost komešovu. Komesar Kuković pak dobio je ovlast, da se u izvršenju svoje zadaće, to jest da provede istragu protiv Josipovića, za slučaj potrebe može poslužiti i vojničkom silom. Čim je ovo rješenje pročitano, ustane Josipović i reče, da se smatra sretnim, što je skinut sa svoje časti, ali zato ipak da ne će dvorski ljudi, protivnici njegovi, postići to, da bi se on sam odrekao časti i ključeve od arkiva predao, jer on toga učiniti ne će. Uostalom ovo je rješenje nezakonito, budući da zasijeca ne samo u opće plemićko pravo, već napose u prava turopoljskoga plemstva. Stoga izjavljuje, da ga ono ne veže, pa da će on ključe i pečat predati jedino skupštini općine turopoljske, ako ona to zatraži, a dok je na njemu žive glave, komesar Kuković u arkiv ući ne će. Ne stidi se. što je skinut, već on sebi čestita, što je postao mučenikom, a ilirskoj stranci pak čestita pobjedu. Uza sav taj otpor, Josipović se ne uzdrža na svom mjestu. Kad je 15. aprila 1847. stavljen u turopoljskoj općini na dnevni red izbor novoga komeša,

m a

izabran bi Albert Modié, dok su Josipovića Turopoljci izabrali svojim poslanikom na požunski sabor s instrukcijom, da ondje,,nadje lijeka ranama, što ih prepatiše turopoljske pravice". Pad Josipovićev zapravo je i pad gjaronske stranke u Hrvatskoj. Premda je i dalje životarila, ograničena isključivo na županiju zagrebačku, ona ipak više nije ni iz daleka bila u političkom hrvatskom životu onaki faktor, kakim nam se pokazala kroz godine 1842. do 1845.

Sve je to dašto imalo i odraza u kulturnom životu hrvatskom, koji je poradi promijenjenih prilika poslije 29. jula 1845. i rada hrvatskoga sabora od septembra i oktobra iste godine smjelo kročio naprijed.

Prije svega ipak treba da spomenemo, kako uporedo s borbom na požunskom saboru teče i borba na historiografskom polju. U prvom se redu ona ticala Slavonije, naročito otkad uzeše Magjari tvrditi, da su tri slavonske županije (požeška, virovitička i srijemska) nekadanji sastavni dijelovi Ugarske, a onda se kretala oko tvrdnja, da kralj Koloman nikad nije s Hrvatima uglavio ugovora, već da je zemlju osvojio na sablji, te konačno da je čitavo Primorje, a naročito Rijeka, izravno vlasništvo Ugarske. Kako vidimo, historiografija magjarska onih dana imala je da pruži naučnih dokaza magjarskim političkim aspiracijama, iznesenima na požunskim saborima. Razumije se, da su i Hrvati od svoje strane stali braniti svoje stajalište. Prve su radnje take vrste već spo

« ПретходнаНастави »